Mjesta stradanja žrtava genocida u Srebrenici obišli su predstavnici udruženja majki Srebrenice, preživjeli, članovi porodica ubijenih i učesnici memorijalnog pohoda, odajući počast zarobljenim Bošnjacima koji su u julu 1995. godine zatočeni i ubijeni širom Podrinja.
Učesnici obilaska posjetili su Bijelu kuću u Potočarima, Zemljoradničku zadrugu u Kravici kod Bratunca i nekadašnje fudbalsko igralište u Novoj Kasabi. Svaka od ovih lokacija svjedoči o različitim fazama organizovanog zarobljavanja, odvajanja, transportovanja i masovnog ubijanja muškaraca i dječaka nakon pada Srebrenice.
Bijela kuća, mjesto odvajanja Bošnjaka u Potočarima
Bijela kuća u Potočarima bila je jedno od prvih mjesta zatočenja nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine.
Bošnjaci koji su stigli u bazu Ujedinjenih nacija i njenu okolinu pojedinačno su odvajani od svojih porodica, zatvarani i izlagani fizičkom i psihičkom zlostavljanju. Mnogi su kasnije odvedeni na mjesta masovnih egzekucija i ubijeni.
Prema izvještajima Ujedinjenih nacija, u Bijeloj kući i njenoj neposrednoj blizini ubijeno je između 100 i 400 Bošnjaka, dok je kroz ovaj objekt prošlo približno 2.000 ljudi prije nego što su odvedeni na druge lokacije.
Bijela kuća danas predstavlja jedno od ključnih mjesta koje svjedoči o početku sistemskog odvajanja i ubijanja Bošnjaka nakon pada zaštićene zone Ujedinjenih nacija.
U Kravici ubijeno više od 1.000 zarobljenika
Učesnici memorijalnog pohoda odali su počast žrtvama i kod Zemljoradničke zadruge u Kravici, gdje je 13. jula 1995. godine počinjen jedan od najvećih pojedinačnih masovnih zločina tokom genocida u Srebrenici.
Nakon zauzimanja Srebrenice, hiljade muškaraca i dječaka pokušale su kroz šume stići do teritorije pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Kolona je tokom prolaska kroz Podrinje bila izložena napadima, zasjedama i zarobljavanju.
Veliki broj zarobljenika odveden je u hangare Zemljoradničke zadruge u Kravici, gdje je, prema činjenicama utvrđenim u presudama Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i Suda Bosne i Hercegovine, ubijeno više od 1.000 Bošnjaka.
Zarobljeni muškarci držani su u zatvorenom objektu bez mogućnosti izlaska, nakon čega je izvršena masovna egzekucija. Samo je mali broj ljudi preživio i kasnije svjedočio o zločinu.
Njihova svjedočenja bila su među važnim dokazima korištenim u sudskim postupcima u kojima je utvrđena odgovornost za zločine počinjene nakon pada Srebrenice.
Posmrtni ostaci ubijenih kasnije su premještani iz primarnih grobnica na druge lokacije kako bi bili prikriveni tragovi zločina. Ostaci žrtava ubijenih u Kravici pronađeni su u više sekundarnih masovnih grobnica na području Podrinja, među kojima se navode Glogova, Zeleni Jadar, Jasenova, Budak, Blječeva i Zalazje.
Proces pronalaska i identifikacije trajao je godinama, dok brojne porodice još tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih.
Kravica je danas jedno od najvažnijih mjesta stradanja žrtava genocida u Srebrenici, ali porodice ubijenih i udruženja godinama ukazuju da lokalne vlasti u Bratuncu ne dozvoljavaju izgradnju spomen-obilježja na ovoj lokaciji.
Hiljade zarobljenih na igralištu u Novoj Kasabi
U Novoj Kasabi kod Milića učesnici obilaska posjetili su nekadašnje fudbalsko igralište na kojem je u julu 1995. godine držano između 1.500 i 2.000 zarobljenih Bošnjaka.
Muškarci i dječaci koji su pokušavali doći do slobodne teritorije zarobljavani su na području kojim se kretala kolona iz Srebrenice. Nakon zarobljavanja dovedeni su na igralište u Novoj Kasabi, gdje su držani pod nadzorom naoružanih pripadnika snaga bosanskih Srba.
Odatle su prebacivani u druge zatočeničke objekte, među kojima je bila Osnovna škola „Vuk Karadžić“ u Bratuncu. Mnogi su zatim transportovani prema mjestima masovnih egzekucija na području Zvornika.
Masovna ubistva izvršena su u Orahovcu, Petkovcima, na Branjevu, u Kozluku i na drugim lokacijama
Prema činjenicama utvrđenim tokom sudskih postupaka, komandant Glavnog štaba takozvane Vojske Republike Srpske Ratko Mladić boravio je u Novoj Kasabi 13. jula 1995. godine.
Zarobljenici su na ovom području držani skriveno od međunarodnih posmatrača. Novinarima i drugim posmatračima bio je ograničen pristup lokaciji, dok pripadnici holandskog bataljona Ujedinjenih nacija nisu imali uvid u stanje muškaraca zatočenih na igralištu.
Lokacija zarobljavanja kasnije je potvrđena i analizom satelitskih snimaka korištenih u međunarodnim istragama i sudskim postupcima.
Nova Kasaba danas se izdvaja kao jedina među obiđenim lokacijama na kojoj je postavljeno spomen-obilježje posvećeno žrtvama iz jula 1995. godine. Porodice žrtava upozoravaju da su pokušaji obilježavanja brojnih drugih mjesta masovnih egzekucija nailazili na zabrane i odbijanje lokalnih vlasti.
Obilaskom Bijele kuće, Kravice i Nove Kasabe odata je počast žrtvama i ponovo ukazano na obavezu čuvanja činjenica o genocidu u Srebrenici, posebno na mjestima na kojima su ljudi bili zarobljeni, zlostavljani i odvođeni na strijeljanje.
