Aggeler: Učestali propusti institucija da zaštite žrtve nasilja rezultirali su nepovjerenjem

Šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini ambasador Brian Aggeler upozorio je na visok nivo nepovjerenja u javne institucije, naročito u policiju, zbog podataka koji pokazuju da žrtve porodičnog nasilja oklijevaju podnijeti prijavu protiv počinilaca.

Govoreći o povećanom broju slučajeva porodičnog nasilja, Aggeler je u intervjuu za Fenu izrazio saučešće porodicama žrtava tragičnih ubistava u Gradačcu i Živinicama, navodeći da su ga duboko potresli brutalnost i užas tih zločina.

– Nevjerovatno je da nas često tek užasni događaji poput ovih prodrmaju i pokrenu na diskusiju i djelovanje iako godinama brojne studije pokazuju alarmantne podatke u vezi sa ovim pitanjem – podsjetio je.

OSCE-ovo istraživanje o dobrobiti i sigurnosti žena iz 2018. godine provedeno u sedam država članica OSCE-a, pri čemu je u istraživanju učestvovalo više od 15.000 žena, uključujući više od 2.300 žena u Bosni i Hercegovini, pokazali su da je 48 posto žena u BiH iskusilo neki oblik nasilja.

Najčešći oblik je predstavljalo psihološko nasilje koje je počinio intimni partner (36 posto žena pogođenih nasiljem), uz tek nešto manje slučajeva seksualnog uznemiravanja (28 posto).

– Otprilike tek u svakom dvadesetom slučaju nasilja počinjenom od trenutnog partnera je žrtva sama kontaktirala policiju. Oklijevanje žrtava da podnesu prijavu ukazuje na nepovjerenje u javne institucije, naročito u policiju – istakao je Aggeler.

Smatra da to također može biti povezano s već prisutnom pogrešnom percepcijom prirode nasilja u porodici i sa sposobnošću da same sebe prepoznaju kao žrtvu koja zaslužuje podršku, pošto se oko 25 posto žena slaže da je nasilje u porodici privatna stvar i da bi se trebalo rješavati unutar porodice.

Za Aggeler su to alarmantni podaci, ali bez obzira na određeno unapređenje nekih pravnih okvira, čini se da se situacija pogoršava, pri čemu sve više žena strahuje za svoju sigurnost, a ponavljani propusti institucija da ih zaštite rezultirali su velikim nepovjerenjem.

– Ono čemu se i dalje svjedoči je da najsmrtonosniji slučajevi nasilja u porodici uključuju upotrebu vatrenog oružja. S obzirom na to da broj komada vatrenog oružja u posjedu građana BiH raste od 2020. godine, krajnje je vrijeme da BiH pooštri odredbe o kontroli naoružanja – naglašava Aggeler.

Podvukao je da fokus mora biti na sprečavanju patnje i nasilja prije nego što se to dogodi, a odgovor policije i pravosuđa mora biti takav da se na svrsishodan način bore protiv nekažnjivosti.

Nečuveni zločini počinjeni u Gradačcu, Živinicama i Bijeljini su otkrili da postoje mnoge oblasti koje izazivaju zabrinutost i ukazali na to da postoji mnogo prostora za poboljšanje, od institucionalnog odgovora na rodno zasnovano nasilje, preko kontrole vatrenog oružja, važnosti odgovornog izvještavanja do potrebe za daljim napredovanjem s ciljem ukidanja rodne diskriminacije.

Dugogodišnji monitoring Misije OSCE-a naglašava manjak razumijevanja nadležnih vlasti o tome kakva je istinska priroda i uticaj nasilja u porodici što predstavlja nedostatak u institucionalnom odgovoru na rodno zasnovano nasilje, uključujući nasilje u porodici i femicid.

– Na svaki prijavljeni slučaj nasilja u porodici potrebno je odgovoriti hitnim i koordiniranim djelovanjem policije, pravosuđa i centara za socijalni rad. Procesuiranje predmeta nasilja u porodici ne smije biti zasnovano isključivo na svjedočenju žrtava niti uvjetovano njihovom voljom da svjedoče – kazao je Aggeler.

Dodaje da prilikom prijavljivanja nasilja u porodici, žrtvama treba garantirati sigurnost, anonimnost i institucionalnu zaštitu, a taj proces treba osigurati da žrtve i njihove porodice ne budu retraumatizirane, što zahtijeva od policije i pravosuđa da budu u dovoljnoj mjeri obučeni i svjesni posljedica rodno zasnovanog nasilja.

Pozdravio je hitnu istragu u vezi s potencijalnim nedostacima u institucionalnom odgovoru na nasilje u porodici koja je uslijedila nakon ovih događaja te je pozvao nadležne vlasti da revidiraju nedjelotvorni sistem zaštite od nasilja u porodici i predlože kako na bolji način zaštititi žene od nasilja.

Kao konkretne mjere koje bi trebalo odmah poduzeti je pokrenuti proceduru usvajanja amandmana na Krivični zakon Federacije BiH, u vezi sa provedbom Istanbulske konvencije i Nacrta zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH.

Potrebno je i ažuriranje standardnih operativnih procedura kojima se regulira odgovor policije na slučajeve nasilja u porodici, uključujući hitnu obaveznu zapljenu vatrenog oružja od počinioca i članova domaćinstva nakon prijave nasilja u porodici.

Važno je pokrenuti i proceduru uvođenja obavezne obuke u vezi sa odgovorom na nasilje u porodici policijskih službenika, sudija i tužilaca te osigurati pravilnu provedbu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

Vrlo važnim smatraju pooštravanje kontrole vatrenog oružja kroz izmjene zakonodavstva koje se odnosi na posjedovanje vatrenog oružja, u skladu s relevantnim evropskim i međunarodnim standardima te podsticanje građana da predaju oružje na uništavanje.

Aggeler u intervjuu za Fenu naglašava da rješavanje problema rodno zasnovanog nasilja zahtijeva multidisciplinaran pristup, ne samo kroz reformu na nivou radne politike, zakonodavne i institucionalne reforme, već i promjenu društvenih vrijednosti i normi.

– BiH treba poboljšati obrazovne programe koji će promovirati vrijednosti poštovanja, empatije i rodne ravnopravnosti te osuđivati nasilje, ali i provoditi sveobuhvatne kampanje informiranja javnosti, a muškarci trebaju biti saveznici u borbi protiv rodno-zasnovanog nasilja – dodao je.

Kada su u pitanju zakonodavne reforme, potrebno je propisati strože kazne za počinioce, ubrzati tok sudskog postupka i raditi na otklanjanju pravnih praznina koje dovode do nekažnjavanja budući da BiH ima veoma blagu kaznenu politiku u predmetima nasilja u porodici.

Također, Aggeler podvlači da preživjele žrtve nasilja i osobe izložene riziku trebaju imati pristup zaštiti, što podrazumijeva ne samo skloništa, već i krizne centre za žrtve silovanja te medicinsku, psihološku, ekonomsku i pravnu podršku, prilagođenu njihovim potrebama.

Trenutno postoji osam sigurnih kuća, tri u RS i pet u FBiH, kojima upravljaju nevladine organizacije, nekoliko sigurnih prostora i dvije SOS linije, ali one su konstantno nedovoljno finansirane i zato bi bilo važno da dobiju snažniju i redovniju podršku države.

Najavio je da će Misija OSCE-a u BiH nastaviti pružati podršku nadležnim institucijama u BiH u jačanju odgovora institucija na sve oblike rodno zasnovanog nasilja, uz stavljanje preživjele osobe na prvo mjesto.

Planiran je rad s nadležnim institucijama Tuzlanskog kantona i Općine Gradačac, a sve nadležne institucije pozvane su na sastanak na kojem bi se trebala dogovoriti provedba akcionog plana u cilju boljeg procesuiranja predmeta nasilja u porodici.

Misija će nastaviti pružati podršku nadležnim ministarstvima unutrašnjih poslova i ministarstvima za socijalni rad u cilju osposobljavanja policije i socijalnih radnika na temu nasilja u porodici te pratiti postupke u predmetima nasilja u porodici, u skladu sa postojećom praksom, i pokušati ukazati na uočene sistemske manjkavosti, naveo je Aggeler.

– Planiramo ponovno pokrenuti kampanju u cilju upoznavanja javnosti sa servisima namijenjenim osobama koje su preživjele nasilje. Podsjećam da sve žrtve rodno zasnovanog nasilja da BiH ima dvije SOS linije za pomoć koje su besplatne i spremne da prime poziv – kazao je Aggeler.

Za više informacija, potrebno je nazvati broj 1265 u Federaciji BiH i 1264 u RS-u. Pozivom je moguće dobiti inicijalnu psihološku i socijalnu podršku, uz mogućnost anonimnosti i bez obaveze da slučaj prijave nadležnim organima.

Na kraju intervjua šef Misije OSCE-a u BiH Brian Aggeler najavio je da će se nastaviti zajedno sa ostalim međunarodnim partnerima, maksimalno zalagati za prioritetno rješavanje ovog ozbiljnog problema i pružanje pomoći BiH u usvajanju mjera potrebnih za prevenciju ovakvih slučajeva u budućnosti.

RTV Slon/Fena

Vezane vijesti

TUZLA