Na današnji dan navršava se tačno stotinu godina od kada je rođen Alija Izetbegović i upravo taj rođendan podsjeća na čovjeka čije ime ostaje duboko urezano u historiju Bosne i Hercegovine.
Ovaj datum, 8. avgust obilježava se u znak sjećanja na prvog demokratski izabranog predsjednika Predsjedništva Republike BiH, koji je u najtežim vremenima stajao uz svoj narod. Rođen 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, školovao se u Sarajevu gdje je završio Pravni fakultet i radio kao pravni savjetnik.
Zbog političkog djelovanja, dva puta je bio zatvaran u bivšoj Jugoslaviji, a 1983. godine osuđen je u poznatom “Sarajevskom procesu” zajedno sa grupom muslimanskih intelektualaca. Ipak, njegov put nije bio zaustavljen, naprotiv, 1990. godine osnovao je Stranku demokratske akcije i postao njen prvi predsjednik.
Nakon pobjede SDA na prvim višestranačkim izborima, preuzeo je odgovornost u ključnom trenutku, kada se Bosna i Hercegovina opredjeljivala za nezavisnost. Referendum iz marta 1992. potvrdio je volju građana da žive u suverenoj državi, a Izetbegović je bio glas te volje na međunarodnoj sceni.
U ratu koji je uslijedio, ostao je u Sarajevu, dijeleći sudbinu sa narodom, uprkos svakodnevnim opasnostima i prijetnjama. Bio je vrhovni komandant Armije RBiH i lice otpora, ali i promišljene diplomatije.
Učestvovao je u pregovorima u Daytonu, gdje je potpisan mirovni sporazum koji je okončao četverogodišnji rat. Bio je svjestan da mir neće biti potpun, ali je znao da je svaki mir bolji od nastavka rata.
Nakon rata, ostao je član Predsjedništva BiH do 2000. godine kada se, zbog zdravlja, povukao iz politike. Umro je 2003. godine u Sarajevu, a ukopan je na Šehidskom mezarju Kovači.
Iza njega su ostale knjige, ideje i politička ostavština. Pisao je o islamu, civilizaciji, društvu, a djela poput Islamske deklaracije, Islam između Istoka i Zapada i Moj bijeg u slobodu čitaju se i danas.
