Ako se noću često okrećete po krevetu, dugo gledate u telefon ili se budite usred noći i teško ponovo zaspite, niste jedini. Veliko istraživanje objavljeno 2024. godine u časopisu BMJ Open pokazalo je da značajan broj odraslih ima simptome nesanice, ali da se taj poremećaj u praksi rijetko zvanično bilježi u medicinskoj dokumentaciji.
Povremeno loš san je česta pojava i mnogi ga iskuse u određenim životnim periodima. Ipak, problem može prerasti u nesanicu ako traje duže i ako se zanemare rani znakovi. Doktor Sunny Nayee iz klinike Medicanna navodi jasnu granicu, ako je san poremećen najmanje tri noći sedmično tokom najmanje tri mjeseca, tada se više ne govori samo o životnim navikama, nego o stanju koje spada u nesanicu.
Kako bi se lakše procijenilo da li je potrebna stručna pomoć, predlaže se pravilo 3–3–3. Ono podrazumijeva tri pitanja, da li je san loš najmanje tri noći sedmično, da li to stanje traje najmanje tri mjeseca i da li loš san utiče na najmanje tri segmenta svakodnevnog funkcionisanja, kao što su umor, mentalna usporenost, promjene raspoloženja ili pad koncentracije. Ako je odgovor potvrdan na sva tri pitanja, velika je vjerovatnoća da je riječ o hroničnoj nesanici.
Stručnjaci naglašavaju da se nesanica ne definiše samo kao nemogućnost da se zaspi. Važan kriterij je i kako manjak kvalitetnog sna utiče na dan. Ako se primjećuje da loš san značajno narušava raspoloženje, pažnju i radnu sposobnost, tada govorimo o kliničkom problemu.
Među čestim znakovima nesanice su situacije kada je redovno potrebno više od pola sata da se zaspi, kao i učestala noćna buđenja. Karakteristična su i buđenja u ranim jutarnjim satima, oko tri ili četiri sata, nakon kojih je teško ponovo zaspati. Dodatni pokazatelji su stalni osjećaj iscrpljenosti iako osoba provede sedam do osam sati u krevetu, pojačano oslanjanje na kofein tokom dana, razdražljivost, tjeskoba, slabija koncentracija i pad produktivnosti. Bitno je da takvi simptomi traju mjesecima, a ne samo nekoliko dana.
