U narodu poznat kao dan kada se zemlja ne dira, Markovdan se obilježava 8. maja po Gregorijanskom kalendaru. Ovaj praznik posvećen je Svetom Marku, jednom od apostola Isusa Hrista i autoru drugog jevanđelja. Vjernici ga pamte kao bliskog saputnika apostola Petra, a predanje kaže da je upravo Petar potvrdio njegovo jevanđelje kao istinito.
Sveti Marko je rođen u porodici bogate i pobožne žene Marije, koja je bila poznata po pomoći hrišćanima. Njegov život je obilježen misijom širenja vjere, naročito u Misiru, gdje je bio episkop i propovjednik. Predanje ga pamti kao osnivača crkve u Aleksandriji, u kojoj je i stradao dok je služio liturgiju. Tamo je sahranjen, sve do 828. godine kada su njegovo tijelo mletački trgovci prenijeli u Veneciju, gdje i danas počiva u crkvi koja nosi njegovo ime.
U Bosni i Hercegovini, Markovdan se od davnina poštuje kao dan u kojem se ne radi ništa na zemlji. Zemljoradnici tog dana odlažu motike i plugove, vjerujući da bi ih u protivnom mogle zadesiti oluje i gromovi koji bi uništili ljetinu i imovinu. U seoskim sredinama, stariji i danas podsjećaju na ovu zabranu kao važan znak poštovanja prema apostolu.
Trpeza za Markovdan se priprema u skladu s danom sedmice, tačnije ako praznik padne u srijedu ili petak, spremaju se posna jela, dok se ostalim danima domaćinstva okupljaju oko mrsne trpeze. Pored hrane, u mnogim krajevima običaj je da se pale svijeće i izgovore molitve za mir u kući i rodnu godinu.
Markovdan ostaje duboko ukorijenjen u narodno pamćenje kao spoj vjere, tradicije i prirodnog ritma, dan kada se ne zaboravlja ni čovjek, ni zemlja, ni nebo.
