Ako ste pročitali naš prethodni tekst o vrstama tjestenine, već znate da nije svejedno koju pastu birate za svoj tanjir. Špagete, penne, farfalle ili tagliatelle, svaki oblik ima svoju priču, ali i svoj idealan sos. Zato sada nastavljamo tamo gdje smo stali. Jer tjestenina bez sosa je kao nedovršena rečenica, nedostaje joj kraj, aroma ili ona završna punoća okusa. Čarolija.
Ako bismo sudili po Instagramu, život se u Italiji odvija na terasama punim zelenila, u kuhinjama gdje se uvijek nešto lagano krčka i na tanjirima koji izgledaju kao mala umjetnička djela. Italijanska kuhinja ne privlači samo okusima, već i stilom. Sve izgleda jednostavno, opušteno, ali s dušom. Hrana se ne pravi samo da se jede, već da se dijeli, komentariše, fotografiše i, naravno, da traje kao uspomena.
Taj osjećaj bliskosti, uživanja bez žurbe, magnetski nas privlači. I ne radi se samo o pastama i jelima. Radi se o filozofiji da se svakodnevni obrok može pretvoriti u mali praznik. Zato su italijanski restorani često izbor za prvi spoj, godišnjicu ili proslavu. Ima nešto u toj kombinaciji svjetlosti svijeća, domaće tjestenine i omiljenog napitka ili deserta zbog čega talijanski meni odmah postaje poziv na bliskost. Možda je to tajna njihove romantičnosti, jednostavnost koja ne želi da impresionira, nego da bude iskrena.
Uz to, ne treba zaboraviti ni tihu moć koju ima comfort food. Tanji tanjir tople paste s umakom često je ono što nas vraća u ravnotežu, nakon napornog dana ili hladnog popodneva. Hrana za dušu ne mora biti teška. Ponekad je dovoljna čaša vode, komad hljeba i tanjir tjestenine sa sosom koji ste napravili usput, iz svega što ste imali.
Zašto su umaci više od priloga
Tjestenina i sos su jednostavna kombinacija, ali često baš ta jednostavnost pravi razliku između brzinskog ručka i obroka koji ostane u sjećanju. Nije svejedno šta ide s čim, ni kako se to priprema. A dobra vijest je da ne trebate ni puno novca ni vremena. Samo ideju i volju da sebi i drugima stvorite tanjir koji miriše na jug.
Italijani za gotovo svaku tjesteninu imaju poseban sos, ali iza toga ne stoje pravila, već logika. Široka tjestenina voli kremaste sosove, tanke se slažu sa svježim preljevima, a kratke i šuplje „hvataju“ komadiće paradajza, luka i začina. Kada tome dodate sezonsko povrće, malo dobrog sira i nešto iz vrta ili balkonske žardinjere, dobijete nešto što nije luksuz, ali jeste zadovoljstvo.
Umak koji uvijek uspije: Paradajz klasika
Paradajz sos je onaj koji uvijek upali. Bez mnogo filozofije, bez komplikovanih sastojaka. Malo maslinovog ulja zagrije se u tavi, doda se sitno isjeckan bijeli luk i pusti da zamiriše. Zatim ide paradajz, naravno svjež ljeti, iz konzerve zimi. Dodaju se so, biber i šaka svježeg bosiljka pred kraj. Sos se lagano krčka desetak minuta, taman dok se tjestenina skuha.
Ovakav sos vole i djeca i odrasli, a špagete, penne ili makaroni ga lijepo „pokupe“. Ako vam ostane, sjajan je i kao osnova za piletinu ili sloj na domaćoj pizzi.
Brzo, zeleno, svježe: Pesto bez stresa
Pesto je zahvalan jer se pravi bez kuhanja, a donosi bogat, mirisan okus. U blender ubacite svježi bosiljak, bijeli luk, bademe ili orahe (u orginalne recpete umjesto oraha idu pinjoli), malo ribanog sira i maslinovo ulje. Miksate dok se sve ne poveže u gustu pastu. Neki dodaju i kap limuna radi svježine.
Najbolje ide uz špagete ili linguine, ali možete ga mazati i na topli tost. U frižideru može stajati nekoliko dana, pa je super opcija za obroke „na brzinu“. Ljeti koristite domaći bosiljak, zimi dodajte rukolu ili čak peršun i napraviti ćete zeleni sos koji se odlično „slika“ i još bolje jede.
Tri sastojka i večera je gotova: Cacio e pepe
Ako imate parmezan ili tvrdi sir, crni biber i tjesteninu spremni ste za kuhanje sasvim novog jela. Skuhate špagete, a dok se cijede, u drugoj tavi zagrijete malo putera ili samo suhu tavu i dodate svježe mljeveni biber. Zatim umiješate sir i malo vode u kojoj se kuhala tjestenina. To je ključno da se dobije kremasti umak.
Jednostavno je, brzo i ne traži ništa što već nemate u kući. I još jedna stvar, gotovo toplo jelo pospite s malo naribanog sira tik pred serviranje. Ne samo zbog ukusa, već i zbog onog savršenog Instagram momenta.
Tikvice i vrhnje: Blagost koja prija svakome
Kad naiđete na svježe tikvice, ne morate ih uvijek pohovati. Jednu tikvicu narendajte, kratko propržite na maslinovom ulju, pa dolijte malo vrhnja za kuhanje. Dodajte so, biber, suhi bosiljak ili origano. Za deset minuta imate blag i kremast sos koji odgovara tagliatellama, penneu ili čak kao dodatak uz pečeni krompir.
Nećete potrošiti ni mnogo novca ni vremena, a jelo izgleda kao da ste se baš potrudili. Takvog je i okusa, kremoznog, slasnog, vjerujte nam na riječ (testirali smo recept, vrijedi, zaista vrijedi).
Recept u pričici: špagete s paradajz sosom i rukolom
Jednog običnog dana kad niste znali šta biste kuhali, otvorili ste ladicu s tjesteninom i pronašli špagete. Na tavi ste ugrijali dvije kašike maslinovog ulja, ubacili dva čehna bijelog luka i pustili da zamiriše. Zatim ste dodali paradajz iz konzerve, malo soli, bibera i ostavili da se krčka desetak minuta. Taman kad ste procijedili tjesteninu, u sos ste ubacili šaku svježe rukole i sve promiješali.
Ručak je bio gotov, ukusan i drugačiji, a zapravo vrlo jednostavan. I to je to. Filozofija života u samo jednom jelu i svakom zalogaju. Ništa više nam i ne treba.
Mali ritual koji nas čini mirnijima
Ponekad nije stvar u samom jelu, nego u tome kako ga serviramo. Tanji tanjir, par listova rukole za ukras, malo parmezana odozgo i cijeli obrok izgleda drugačije. Ako još upalite laganu muziku, naspete čašu omiljenog napitka i pustite da ručak traje duže od deset minuta, onda ste već zakoračili u filozofiju Mediterana, bez da ste napustili kuhinju.
Jer pravi užitak ne zahtijeva luksuz. Samo malo pažnje prema sebi i onima s kojima dijelimo sto.
Možda će vas zanimati i ovo:
Apulija: Turistička destinacija koja je postala ovogodišnji hit
Određene dijelove piletine ne bi trebalo jesti, evo i koje
Zova u narodnoj medicini i kuhinji: Kako napraviti domaći sirup
