Da li ste znali da se na Ozrenu, nedaleko od Doboja, nalazi jedan sasvim neobičan dom? Njegove dvije najpoznatije stanovnice su Maša i Ljubica, dvije medvjedice koje su ostale bez majke. Danas o njima brine Petar Tubić, a mi smo došli da upoznamo njihove priče.
Neobična priča s Ozrena: Medvjedice Maša i Ljubica odrastaju uz porodicu Tubić
Njihova priča počela je prije nekoliko godina, kada su, spletom nesretnih okolnosti, ostale bez majčinske zaštite. Umjesto neizvjesne sudbine u divljini, dobile su novu priliku za život. Ono što je počelo kao pokušaj spašavanja dva bespomoćna mečeta, preraslo je u svakodnevnu brigu, posebnu povezanost čovjeka i životinja, ali i priču koja danas privlači pažnju brojnih posjetilaca.
„Maša je nađena 2019. godine u šumi, nedaleko odavde. Dobio sam informaciju da je majka ubijena par dana prije toga. Poslije čujem da ima meče koje doziva majku i odem i nađem je. Nisam mislio u tom momentu da ću ja brinuti o medvjedu, nego jednostavno nije bilo prihvatilišta gdje bi se moglo smjestiti tako mlado meče i ostala je kod mene. Poslije godinu dana zove me prijatelj, koji je našao meče isto tako bez majke, nije imao gdje s njom, tako da se smjestila ovdje i Ljubica i ostala da živi s Mašom”, kazao je Petar Tubić.
Iako medvjedi u prirodi uglavnom žive samostalno, Maša je novu stanovnicu prihvatila za svega nekoliko dana. Od tada su nerazdvojne. Danas imaju različite karaktere, navike i način na koji prilaze ljudima. Petar ih poznaje odmalena i, kako kaže, dovoljno je da ih pogleda pa da zna kako su raspoložene.
“I po ponašanju i fizički su, bar meni, različite. Možda ljudi koji dođu prvi put ne primijete neku veliku razliku, ali ja, pošto su odrasle uz mene, naravno da ih razlikujem i po fizičkom izgledu i po karakteru. Na primjer, Ljubica lako prilazi svakome, dođe da se ogrebe za slatkiš. Dok Maša neće da kontaktira s nekim koga ne zna. Ona je malo rezervisana i ona kad stekne prijatelje, onda je ona drugarčina i sve, ali ovako treba vremena malo“, rekao je Petar.
A posebnu vezu s Mašom i Ljubicom ima i Petrova devetogodišnja kćerka Eva. Dok većina njenih vršnjaka odrasta uz pse, mačke ili druge kućne ljubimce, ona odmalena poznaje dvije medvjedice.
„Ja sa Mašom i Ljubicom jako dugo igram. Ja siđem dole kod njih. Zabavljamo se, igramo se, dam bombonu iz usta Ljubici. Jednom sjedim tu, Maša se igra sa mnom. Mojim drugarima iz škole je to veoma neobično pošto neki drugari imaju kornjaču, psa, mačku, ribice, a ja imam dva medvjeda i vukove“, ispričala nam je Eva.
Iako su Maša i Ljubica svoje prve dane provele u prirodi, njihov povratak u divljinu danas više nije moguć.
„One pojam hrane u ovom slučaju vežu za čovjeka. Tako da, kada bi se pustile u divljinu, ne bi tražile hranu, nego bi tražile čovjeka da im da hranu. Sam njihov dolazak u neko domaćinstvo, tamo gdje ima ljudi, izazvao bi strah. Tako da bi mogle biti ubijene iz straha ili želje za laganim trofejom“, objašnjava Petar.
Maša i Ljubica tako će svoj život nastaviti na Ozrenu, daleko od svijeta kojem bi po prirodi pripadale, ali okružene brigom na koju su navikle. Za Petra, koji ih je prihvatio dok su bile bespomoćne, njihova budućnost znači istu odgovornost koju je preuzeo prije nekoliko godina, da im osigura siguran dom i sve što im je potrebno za život.
„Sad je naše da im obezbijedimo kvalitetne uslove za život, kvalitetnu hranu, ljekarsku njegu, svu onu ljubav koju im možemo pružiti, pažnju i sve ono da im uljepšamo život”, zaključio je Petar.
