Šta djeca nasljeđuju od roditelja pitanje je koje zanima gotovo svakog roditelja, posebno kada je riječ o visini, tjelesnoj težini i prepoznatljivim fizičkim osobinama.
Iako se često misli da je genetika jednostavna i predvidiva, stručnjaci naglašavaju da je stvarnost mnogo složenija i da na konačan izgled i zdravlje djeteta utiče više faktora.
Kako se nasljeđuje visina i tjelesna građa
Kada je riječ o visini, opće pravilo kaže da dijete jednog visokog i jednog nižeg roditelja najčešće bude prosječne visine. Postoji i okvirna formula prema kojoj se uzima prosjek visine oba roditelja, zatim se za dječake dodaje pet centimetara, a za djevojčice oduzima isto toliko.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da je visina poligensko svojstvo, što znači da je određuje veliki broj gena, ali i vanjski faktori poput ishrane, zdravlja i životnih navika tokom odrastanja.
Kako objašnjava Džon Bogmen, moguće su velike razlike u odnosu na očekivanja, pa tako roditelji prosječne visine mogu imati dijete znatno iznad ili ispod prosjeka. Loša ishrana ili zdravstveni problemi u djetinjstvu mogu spriječiti dijete da dostigne svoj puni genetski potencijal.
Slično je i s tjelesnom težinom. Djeca roditelja koji imaju višak kilograma češće imaju sklonost ka većoj tjelesnoj masi, ali to ne znači da je pretilost neizbježna. Kako ističe Kejt Garber, određene genetske varijante mogu povećati tjelesnu težinu za nekoliko kilograma, ali one same po sebi ne određuju hoće li osoba biti pretila. Način života, ishrana i fizička aktivnost imaju jednako važnu, ako ne i presudnu ulogu.
Sitne osobine koje se lako prenose
Osim visine i težine, roditelje često zanima i nasljeđivanje manjih fizičkih osobina koje djecu čine prepoznatljivima. Rupice na obrazima spadaju među dominantne osobine, što znači da je dovoljno da ih ima samo jedan roditelj kako bi postojala velika vjerovatnoća da će ih imati i dijete.
Kako objašnjava Tribl, isto važi i za pegice, rupicu na bradi, čuperak kose, savitljivost jezika ili specifičan rast kose na čelu.
Genetika, međutim, ne bira uvijek logičan put. Kako navodi Barbara Barton, ponekad se kod djece pojave osobine koje roditelji nisu ni primijetili kod sebe, ali se ispostavi da su prisutne u širem porodičnom krugu.
Upravo zato je genetsko nasljeđivanje kombinacija predvidivih obrazaca i iznenađenja, u kojoj geni daju osnovu, a životni uslovi oblikuju konačan ishod.
