Kapija, nekadašnje mjesto susreta i simbol mladosti, pretvorila se u simbol neizbrisive tuge. Žrtve ovog zločina u prosjeku su imale samo 23 godine. Nekadašnji Dan mladosti za Tuzlu i njene građane zauvijek će nositi značenje dana sjećanja na izgubljene mlade živote i ostati zapisan kao jedan od najtragičnijih trenutaka u historiji ovog grada
U nastavku donosimo fotografije i ispričane sudbine onih čiji su životi nasilno prekinuti, prenesene od njihovih najbližih članova porodice i prijatelja. Kompletne priče i svjedočanstva o njima možete pročitati u knjizi ” Ubistvo svitanja”
Jasminka Sarajlić imala je 23 godine. Bila je studentica elektrotehnike, poznata po vedrini i izvrsnim sportskim uspjesima. Preminula je četiri dana nakon ranjavanja.
Šaban Mustačević imao je 29 godina. Bio je mašinski tehničar, zaposlen u firmi “Centrala”, i borac Armije RBiH. Bio je poznat kao društven, vedar i odgovoran čovjek, koji je u ratnim godinama postao zreliji i tiši, ali je zadržao nadu u bolje sutra.
Selma Čaušević imala je 17 godina. Bila je emotivna, vedra tinejdžerka s mnogo snova, koja se radovala osamnaestom rođendanu i ljetu. Njena najveća želja bila je da prestane rat – ostala je zapisana kao posljednja misao u njenom dnevniku.
Amir Đuzel imao je 26 godina. Bio je sportista, bokser, poznat po hrabrosti i vedrom duhu, a teško ranjen je pomagao drugima govoreći da njemu nije ništa. Njegova majka Fata i danas čuva njegovu sobu kao uspomenu, u tišini punoj tuge i nedostajanja.
Savo Stjepanović imao je 25 godina. Bio je pripadnik specijalne jedinice policije Armije RBiH, poznat po hrabrosti i odanosti porodici. Tog dana je posljednji put pio jutarnju kafu s majkom, ne sluteći da izlazi u smrt.
Nedim Rekić imao je 27 godina. Bio je fudbaler, vojnik, sin, brat i dajdža, poznat po vedrini, pažnji prema porodici i prijateljima, te ljubavi prema Tuzli koju nikada nije napustio. Tog dana je nosio novu košulju i posljednji put rekao majci: “Ćao, mama, nemoj da brineš.”
Adnan Zaimović – Garo imao je 27 godina. Bio je mašinac, preduzetnik, omiljen u društvu, poznat po dobroti, vedrini i ljubavi prema Kazan mahali. Tog dana vratio se u Tuzlu i pošao na Kapiju, gdje je teško ranjen i preminuo, ostavivši iza sebe neizbrisivu tugu i sjećanje.
Ago Hadžić imao je 20 godina kada je poginuo u masakru na tuzlanskoj Kapiji 25. maja 1995. Bio je vedar, nestašan i omiljen mladić koji je volio automobile i sanjao o budućnosti s prvom ljubavi. Te večeri izašao je da pomogne rođaku i više se nije vratio.
Hasan Hrustanović imao je 25 godina. Rođen u Zvorniku, živio je u teškim uslovima u Tuzli s porodicom i blizancem Huseinom. Trebao se uskoro oženiti djevojkom Šemsom, koja je također poginula te večeri zajedno s prijateljicama.
Almir Jahić – Bato imao je 18 godina. Bio je talentovan učenik, sportista, pjesnik i potpredsjednik Foruma mladih, posvećen pravdi i slobodi. Tog dana otišao je s osmijehom na licu, ne sluteći da će to biti njegov posljednji izlazak.
Senahid Salamović imao je 25 godina. Bio je student fizičke kulture, vrhunski sportista, borac Armije RBiH i omiljen među prijateljima. Tog dana je svratio pred Kapiju nakon treninga, ne znajući da će mu to biti posljednji susret s gradom koji je volio.
Jasminko Mujačić – Jasko imao je 32 godine. Bio je čovjek kontrasta, ulični borac i zaštitnik slabijih u svom svijetu, ali i brižan sin koji je majku grlio s nježnošću i poštovanjem. Njegov život možda nije slijedio pravila, ali je bio život pun snage, emocije i autentičnosti. Za majku je ostao “najljepši momak u gradu”, a za sve one koji su ga voljeli – neizbrisiva uspomena.
Adnan Beganović imao je 16 godina. Bio je vedar i pažljiv mladić, posvećen majci i sestri, s kojima je dijelio sve radosti i tuge nakon očeve smrti. Samo četiri dana ranije proslavio je rođendan, a tog kobnog dana otišao je sa osmijehom, ostavljajući za sobom najdražu harmoniku, majčine kolače i neostvarene snove.
Elvis Alagić – Enko imao je 17 godina. Bio je vrhunski mladi stonoteniser, član državne reprezentacije, učenik Elektrotehničke škole i omiljen u društvu. Tog dana je, uprkos majčinim molbama, izašao s prijateljima na utakmicu, a potom i pred Kapiju, gdje je njegov život tragično prekinut. U njegovu čast, svake godine u Tuzli se održava memorijalni stonoteniserski turnir “Elvis Alagić”.
