Tragedija koja je pogodila Tuzlu ostavila je dubok trag među građanima, a posebno među porodicama korisnika Doma penzionera Tuzla. Među njima je i Snježana Karamehmedović, čiji je otac smješten u ovoj ustanovi. Kaže da je sinoć sve izgledalo alarmantno, a trenutke panike i straha pamti kao najteže u životu.
Snježana Karamehmedović izjavila je:
„Strašno, stvarno strašno je bilo. Sve je bilo puno rotacija – policije, hitne pomoći, vatrogasaca. Sad vam kažem, vatrogasci su dali sve od sebe. Ljudi su padali, iznosili su unesrećene, pomagali svima. Bilo je užasno za gledati. Nije bitno je li gorio Dom penzionera, neka zgrada ili nečija kuća – bilo je strašno. Noć, svjetla, sirene, rotacije svuda, saniteti su išli gore-dolje. Ja sam se preplašila, sve dok nisam dobila tatu na telefon da izađe na balkon i mahne mi, jer sam ga vikala odozdo: “Tata, tata, tata!” i tek me tada ugledao, u mojoj žutoj jakni.“
Njene riječi svjedoče o atmosferi haosa, straha i neizvjesnosti koja je pratila spašavanje štićenika tokom noći. Među građanima koji su se okupili ispred Doma vladali su panika, suze i nada da će njihovi najmiliji preživjeti vatrenu stihiju.
