Trudite se smršati, a vaga se ne miče? Ovo su neki od razloga

Mjesecima pazite šta jedete, redovno vježbate, ali vaga i dalje pokazuje isti broj. Ako vam se čini da je mršavljenje postalo gotovo nemoguće uprkos uloženom trudu, niste jedini.

Problem često nije u nedostatku discipline, nego u procesima koji se odvijaju u organizmu. Hormonska neravnoteža može usporiti metabolizam, pojačati osjećaj gladi i uticati na to da tijelo lakše skladišti masnoće.

Hormoni su hemijski glasnici koji upravljaju brojnim funkcijama, od apetita i raspoloženja do sna i potrošnje energije. Kada njihov odnos nije uravnotežen, i manje promjene mogu se odraziti na tjelesnu težinu.

Jedan od čestih razloga zbog kojih mršavljenje ide sporo jeste inzulinska rezistencija. Inzulin pomaže ćelijama da iskoriste glukozu iz krvi kao izvor energije. Međutim, kada ćelije postanu manje osjetljive na njegovo djelovanje, tijelo počinje proizvoditi sve više inzulina.

Povišen nivo inzulina tada organizmu šalje signal da energiju skladišti u obliku masnog tkiva, posebno u području stomaka. Na ovaj problem mogu ukazivati stalna želja za slatkišima, umor nakon obroka i teško gubljenje kilograma.

Važne uloge imaju štitna žlijezda i hronični stres

Veliku ulogu u regulaciji tjelesne težine ima i štitna žlijezda, koja utiče na brzinu metabolizma. Kod hipotireoze organizam proizvodi premalo hormona štitne žlijezde, zbog čega troši manje kalorija u stanju mirovanja.

To može dovesti do povećanja tjelesne težine, ali se kod ovog stanja često ne radi isključivo o masnoći, nego i o zadržavanju soli i vode u organizmu. Zbog toga se značajnije debljanje rijetko može povezati samo sa štitnom žlijezdom.

Hronični stres također može otežati mršavljenje. Organizam tada pojačano luči kortizol, hormon koji u kratkotrajnim stresnim situacijama pomaže tijelu da reaguje. Međutim, kada je stres dugotrajan, kortizol može poremetiti san, povećati apetit i pojačati želju za kaloričnom hranom.

Izraz “kortizolski stomak” često pojednostavljuje problem, jer nakupljanje masnoće u predjelu stomaka obično zavisi od više faktora, među kojima su genetika, način ishrane, inzulin i kvalitet sna.

Određeni hormoni imaju veliki uticaj

Na tjelesnu težinu utiču i hormoni gladi i sitosti. Grelin podstiče glad, dok leptin mozgu šalje signal da je tijelo sito. Kada osoba gubi kilograme, nivo leptina opada, a grelin raste, zbog čega se nakon dijete često javlja jači osjećaj gladi.

Nedostatak sna dodatno može narušiti ravnotežu ovih hormona, pa tijelo traži više hrane, posebno one bogate šećerom i kalorijama.

Važnu ulogu imaju i spolni hormoni. Kod žena promjene nivoa estrogena u perimenopauzi i menopauzi mogu usporiti metabolizam i doprinijeti nakupljanju masnoća oko struka. Kod žena sa sindromom policističnih jajnika, odnosno PCOS-om, regulacija tjelesne težine također može biti teža.

Kod muškaraca pad testosterona s godinama može smanjiti mišićnu masu i povećati udio masnog tkiva. Zato, kada kilogrami ne odlaze uprkos trudu, vrijedi provjeriti šta se dešava u organizmu i, po potrebi, potražiti savjet ljekara.

pročitajte i ovo