Prema dostupnim podacima, u TK od 2017. nije provedeno nijedno zaprašivanje komaraca, iako oni prenose opasne bolesti. Ko je odgovoran i kakve su posljedice po zdravlje i prirodu?
Zaprašivanje komaraca predstavlja ključnu preventivnu mjeru u zaštiti zdravlja stanovništva. Njome se direktno utiče na smanjenje populacije insekata koji mogu prenijeti opasne bolesti, ali i na svakodnevni kvalitet života građana, posebno u ljetnim mjesecima kada boravak na otvorenom postaje izazovan zbog uboda.
Građani iz svih dijelova kantona već godinama izražavaju zabrinutost zbog sve učestalijih uboda i pojačane prisutnosti komaraca. Iako se radi o insektima koji se često percipiraju kao samo sezonska smetnja, stručnjaci upozoravaju da iza tog “zujanja” zapravo stoji ozbiljna prijetnja javnom zdravlju.
Zaprašivanje komaraca nije luksuzna ni sporedna aktivnost, ono je ključna javnozdravstvena mjera, uporediva s održavanjem čistoće javnih površina ili higijenom vode za piće.
Zašto je važno zaprašivanje komaraca?
Zaprašivanje komaraca nije luksuzna ni sporedna aktivnost lokalne samouprave, to je osnovna javnozdravstvena mjera, s ciljem zaštite stanovništva od bolesti i stvaranje uslova za normalno funkcionisanje zajednice. Kada se provodi planski, zaprašivanje može značajno smanjiti populaciju komaraca, posebno u periodima kada zbog klimatskih uslova dolazi do njihovog naglog razmnožavanja. U sredinama gdje se ova mjera zanemaruje, građani ostaju prepušteni sami sebi, dok se rizici po zdravlje i ekonomiju, posebno u poljoprivredi i turizmu, rapidno povećavaju.
Građani bez zaštite, institucije bez odgovora
Komarci su mnogo više od sezonske smetnje. Oni predstavljaju direktnu prijetnju zdravlju, jer su prenosioci virusa Zapadnog Nila, Denga groznice, Zika i drugih bolesti koje mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene komplikacije. U kombinaciji s klimatskim promjenama i rastućim brojem invazivnih vrsta, njihov utjecaj može biti mnogo širi i teži nego što se čini. Uprkos tome, u Tuzlanskom kantonu već devet godina ne postoji nikakav plan sistemske dezinsekcije, što pokazuje zabrinjavajući izostanak odgovornosti institucija.
Prema dostupnim podacima posljednje zaprašivanje u TK obavljeno je 2017. godine, iako je od tada do danas zaprašivanje protiv komoraca vršeno u drugim dijelovima Federacije. S obzirom na klimatske promjene koje pogoduju razmnožavanju komaraca, postaje jasno da se više ne radi samo o sezonskom problemu, već o ozbiljnom i višeslojnom pitanju koje zaslužuje sistemski odgovor.
Godinama bez sistemske dezinsekcije: Ko je nadležan?
Građani, koji se sami pokušavaju štititi, zaslužuju znati: ko je odgovoran što ih više niko ne štiti? Odgovornost je na institucijama, prvenstveno. U našem sistemu, nadležnosti su često zamagljene.
U složenoj administrativnoj strukturi države ali i Federacije, odgovornost za dezinsekciju se dijeli između općinskih, kantonalnih i federalnog nivoa. Zavod za javno zdravstvo TK ima kapacitet da izradi plan i da koordinira aktivnosti između općina i gradova, ali bez političke volje i finansijske podrške s više nivoa, stvarna provedba ostaje na čekanju.
Naime, iako lokalne zajednice imaju ključnu ulogu u iniciranju zaprašivanja, Federalna uprava civilne zaštite i kantonalne uprave civilne zaštite te kantonalni zavodi za javno zdravstvo zaduženi su za planiranje, podršku i operativnu realizaciju. U praksi, međutim, odgovornost se često prebacuje s jednih na druge i ništa se ne dešava. Prebacivanje odgovornosti između institucija već godinama služi kao izgovor za nerad, dok komarci postaju sve prisutniji. I sve dok ne bude postojali jasno određeni nosilac aktivnosti, kao ni politička volja, problem će i dalje ostajati neriješen.
Prema dostpunim podacima posljednje velike količine insekticida protiv komaraca nabavljene su 2014. godine nakon velikih poplava u BiH i regiji. Ali poplava je bilo i nakon 2014.-te ali zaprašivanja skoro da i nije.
Podsjećamo, naša medijska kuća i ranije je otvarala pitanje nadležnosti. Još 2017. godine u institucijama zaduženim za zdravlje stanovništva pitali smo ko je zadužen za zaprašivanje komaraca. Tada nam je rečeno da zaprašivanje nije u nadležnosti Federalnog zavoda za javno zdravstvo, dok se kantonalni zavodi ovim pitanjem bave u smislu stručnog nadzora samog procesa. Federalna uprava civilne zaštite ima opremu ali i ne insekticid. Kantonalne uprave civilne zaštite su te koje zaprašivanje protiv komaraca trebaju planirati (primjera radi TK je posebno ugroženo područje jer je u slivnom području Spreče koje često plavi), no to im nisu planirane aktivnosti. Izuzetak su samo vanredne situacije kada se primjete najezde, kako nam je tada rečeno, kada komarci postanu stalna opasnost i problem za građane (kada broj komaraca postane enorman op.a. iako nismo dobili odgovor kako se to utvrđuje).
Pitanje javnog zdravlja: Koje bolesti prenose komarci?
Komarci u našoj regiji već sada predstavljaju rizik za prenos bolesti koje su nekada bile karakteristične za tropske krajeve. Virus Zapadnog Nila već je detektovan u regiji, a tigrasti komarci, poznati prenosioci virusa Zika i Denga groznice, uveliko su prisutni u urbanim sredinama. Virus Zapadnog Nila, na primjer, može kod osjetljivih osoba uzrokovati teške neurološke komplikacije. Zika virus je posebno opasan za trudnice jer može uzrokovati ozbiljna oštećenja ploda. Epidemiološka situacija u BiH zasad nije alarmantna, ali upravo izostanak mjera prevencije stvara osnovu za budući zdravstveni problem.
Dakle, komarci sa bolestima koje prenose direktno ugrožavaju javno zdravlje. Stoga bi, zaprašivanje komaraca trebalo biti visoko na listi prioriteta svih zdravstvenih i upravnih institucija.
Tigrasti i „obični“ komarci, koja je razlika?
U kontekstu suzbijanja komaraca važno je praviti razliku između autohtonih vrsta koje su prisutne u našim krajevima desetljećima i invazivnih vrsta, među kojima je najpoznatiji azijski tigrasti komarac (Aedes albopictus). Dok se „obični“ komarci uglavnom javljaju u sumrak i noću, tigrasti komarac ubada i tokom dana, naročito ujutro i predvečer, što značajno otežava svakodnevni život, naročito u urbanim sredinama.
Tigrasti komarci su manji, agresivniji i otporniji na uobičajene metode zaštite. Prisutnost ove vrste komoraca zabilježena je već u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine, uključujući i Tuzlu, a poznati su po tome što prenose upravo one viruse koji su do prije nekoliko godina smatrani „dalekim“ poput Zika virusa ili Denga groznice, pa čak i malarije.
Za razliku od domaćih vrsta koje se uglavnom razvijaju u prirodnim vodenim površinama, tigrasti komarci polažu jaja i u najmanje količine vode: u saksijama, zapuštenim kantama, poklopcima boca ili čak u začepljenim olucima. Upravo to ih čini izuzetno teškim za kontrolisati bez šire društvene i institucionalne uključenosti te monitoringa.
Zato je borba protiv njih nemoguća bez javne kampanje, edukacije i organizovane dezinsekcije, uz pojačan nadzor migracija ovih vrsta, naročito tokom toplijih mjeseci.
Dok čekamo sistemski odgovor: Kako se sami možemo zaštititi?
Građani već koriste mreže na prozorima, sprejeve, prirodna sredstva i uklanjaju stajaću vodu. Međutim, individualne mjere imaju ograničen domet i nisu dovoljne jer se komarci brzo razmnožavaju i lako prelaze sa jedne na lokacije na drugu. Bez koordinirane dezinsekcije i institucionalne kampanje, ovi napori ostaju nedovoljni. Ljudi ne mogu sami upravljati rizicima koji dolaze iz zajedničkog prostora, ulica, rijeka, kanala, parkova. Jedan zapušteni jarak ili napuštena parcela sa stajaćom vodom dovoljna su da postanu leglo za hiljade komaraca koji će se širiti kilometrima unaokolo. Stoga je važno razumjeti da lična zaštita može biti samo dopuna, a ne zamjena za organizovanu dezinsekciju.
Zaprašivanje sa zemlje ili iz zraka: šta je efikasnije?
Postoje dvije osnovne metode zaprašivanja protiv komaraca: sa zemlje i iz zraka. Zaprašivanje sa zemlje podrazumijeva upotrebu vozila s uređajima za raspršivanje insekticida po naseljenim mjestima, parkovima i kanalima, i često se koristi u gusto naseljenim područjima. Prednost je veća preciznost i manja količina korištene hemije, ali i ograničen domet, posebno u teško dostupnim područjima.
S druge strane, zaprašivanje iz zraka, pomoću helikoptera ili manjih aviona, obuhvata znatno veće površine u kratkom vremenu, pa se koristi kod većih epidemijskih prijetnji ili na nepristupačnom terenu. Međutim, ova metoda nosi rizik od kontaminacije okoliša i nepoželjnih efekata na pčele, korisne insekte i poljoprivredne kulture, ako se ne provodi planski i u kontrolisanim vremenskim uslovima.
Obje metode mogu biti efikasne ako se provode pravilno, uz nadzor i u odgovarajućim uslovima.
Je li zaprašivanje komaraca rizik za prirodu i poljoprivredu?
Zaprašivanje mora biti stručno planirano i provoditi se preparatima koji imaju odobrenje i minimalni uticaj na okoliš. Kada se koristi nestručno i bez odgovarajuće kontrole, naročito iz zraka može imati negativan uticaj na pčele, korisne insekte, vodene organizme i usjeve. Zato je neophodno kombinovati hemijske i biološke metode, provjerene preparate i porovoditi tretmane odgovarajuće vrijeme (u sumrak ili zoru) i van sezone cvjetova na pažljivo i tačno mapiranim rizičnim zonama.
Jako je važno selektovati insetkticidna sredstava, korisiti ona koja imaju dozvolu i minimalan ekološki otisak, a zaprašivanje raditi u noćnim satima, kad su pčele neaktivne. Kad se provodi savjesno i stručno, zaprašivanje ne mora biti opasno za okoliš.
Kako je u regiji: Hrvatska i Srbija kao ogledni primjeri
U mnogim evropskim zemljama dezinsekcija se provodi redovno, bilo sa zemlje ili iz zraka, ovisno o vrsti terena, naseljenosti i klimatskim uslovima. Dok se kod nas institucionalna nebriga prolongira iz godine u godinu, u Hrvatskoj se sve češće koristi biološka metoda kontrole, sterilizacija mužjaka komaraca, koja ne šteti ni ljudima, ni prirodi, ni usjevima. Ova praksa pokazuje da postoji održiv i ekološki prihvatljiv pristup.
Biološka metoda, poznata kao SIT koju osim Hrvatske u našoj blizni primjenjuje i Italija (Sterile Insect Technique), cilja smanjenje populacije komaraca bez upotrebe hemije. Mužjaci, koji ne mogu oploditi ženke, postupno smanjuju broj novog potomstva, a time i cijelu populaciju. Ovakve metoda, iako skuplja u početku, dugoročno je isplativa i prihvatljiva, posebno u urbanim sredinama.
Ipak i Hrvatska kombinuje hemijske i biološke metode, što dugoročno smanjuje populaciju komaraca. Planovi zaprašivanja postoje u svakoj općini, a edukacija je kontinuirana.
U Srbiji je kontrola komaraca ozbiljno shvaćena nakon pojave virusa Zapadnog Nila. Beograd i drugi veći gradovi provode redovnu dezinsekciju sa zemlje i iz zraka, u saradnji s institutima i komunalnim službama. Poseban fokus stavljen je na monitoring larvi, prepoznavanje žarišta i edukaciju stanovništva.
U Crnoj Gori zaprašivanje se vrši po nalogu općina i uglavnom se provodi sa zemlje. Iako je finansiranje i tamo često izazov, svijest o važnosti ovih mjera je veća i vodi do konkretnih aktivnosti svake godine.
Zajednički imenitelj ovih primjera iz regije je kontinuitet, zaprašivanje se ne shvata kao krizna mjera koja se pokreće tek kad je problem izmakao kontroli, već kao redovna javnozdravstvena obaveza. Upravo to je ono što u Tuzlanskom kantonu izostaje već godinama.
Nova inicijativa traži da se stvari pokrenu s mrtve tačke
Zbog sve alarmantnijeg stanja, zastupnica u Skupštini TK Amra Nadarević Vodenčarević uputila je inicijativu kojom se traži izrada sveobuhvatnog kantonalnog plana suzbijanja komaraca. Plan bi, između ostalog, uključivao redovne akcije zaprašivanja kao preventivne i kurativne mjere, redovne dezinskecije, prepoznavanje i mapiranje kritičnih lokacija, te informisanje i edukaciju građana. Inicijativa jasno poručuje da pojedinačne mjere građana, mreže na prozorima, sprejevi i pokrivanje vode u dvorištima jednostavno nisu dovoljne. Inicijativa je, prema riječima Nadarević Vodenčarević rezultat višegodišnjih pritužbi građana i pokazuje da je politička volja počela sazrijevati.
Vrijeme je za odgovornost
Nakon godina tišine, pitanje komaraca i zaprašivanja ponovo je došlo na dnevni red. Zdravlje građana ne može biti prepušteno sezonskoj sreći ni improvizaciji, jer ignorisanje ovog problema može imati ozbiljne posljedice.
Kada se uzme u obzir da klimatske promjene sve češće uzrokuju duga, topla i vlažna ljeta, idealne uslove za razmnožavanje komaraca, jasno je da se situacija može vrlo brzo pogoršati.
Potrebna je jasna strategija, budžetska sredstva i institucionalna koordinacija. Komarci neće čekati još jednu sezonu, a posljedice nečinjenja mogu biti dugoročne. Građani imaju pravo na zaštitu, a vlasti imaju obavezu da to pravo osiguraju na stručan i odgovoran, pomno planiran način.
Možda će vas zanimati i ovo:
Prebacivanje zdravstvenog kartona u drugu ambulantu: Šta je potrebno da znate?
Tuzla nastavlja sa infrastrukturnim projektima, u fokusu sanacija puteva
Stižu praznici: Šta se smije nositi preko granice a koja su ograničenja?
