Đurđevdan, koji se svake godine proslavlja 6. maja, jedan je od najvećih proljećnih praznika, a po broju slavara odmah je iza Nikoljdana. Ovaj praznik ima duboke korijene u narodnoj tradiciji i vjerovanjima, a kiša koja padne na Đurđevdan zauzima posebno mjesto u tim predanjima.
Prema narodnom kalendaru, Đurđevdan je polovina godine, vrijeme se mjerilo „od Đurđevdana do Đurđevdana“. U to doba priroda se budi, sve oživljava, a vjerovalo se da upravo vrijeme na Đurđevdan može predskazati kakvo će biti cijelo ljeto.
Kiša kao znak, sušno ili kišovito ljeto?
Ako je na Đurđevdan vedro godina će, kaže narod, biti rodna. Ali, ako pada kiša baš na Đurđevdan i dan nakon njega, vjeruje se da će ljeto biti sušno. S druge strane, ako kiša padne trećeg dana, na Dan Svetog Marka, narodna mudrost kaže da će cijelo ljeto biti kišovito. Zbog toga se nebo pažljivo posmatra tih dana, hoće li kapljice donijeti nadu ili zebnju?
Voda i kiša: simboli pročišćenja i plodnosti
Kiša na Đurđevdan ima i simboličnu vrijednost. Voda bilo iz rijeke, kišnica ili biljna vodica koristi se za umivanje, kupanje, ljuljanje djece na drenu, kako bi bili zdravi, jaki i zaštićeni. U nekim krajevima se čak bacaju vjenčići u rijeku ili se u vodu sipa mlijeko kao dar prirodi.
Kiša i magijska vjerovanja
Đurđevdan je prepun vjerovanja o plodnosti i zaštiti od zla, a kiša dodatno pojačava taj osjećaj mističnosti. Palile su se vatre uoči praznika, ne samo da se otjeraju zle sile, nego i da se „presuši“ ono što ne treba da rodi poput bolesti, uroka i štete. Vjerovalo se i da vještice tog dana posebno djeluju, pa su se ljudi štitili biljem i simbolima.
