Penzioni sistemi u oba entiteta Bosne i Hercegovine suočavaju se sa sve većim rizikom dugoročne neodrživosti zbog nepovoljnog odnosa broja zaposlenih i penzionera.
Prema podacima iz augusta, u Federaciji BiH registrovano je 460.260 penzionera i 541.921 zaposleni, što znači da na jednog penzionera dolazi tek 1,18 zaposlenih. Godinu ranije taj odnos bio je nešto povoljniji – 1,21 zaposlenih na jednog penzionera.
Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike upozoravaju da ovakav trend ozbiljno opterećuje sistem koji počiva na međugeneracijskoj solidarnosti, jer sadašnje generacije radnika svojim doprinosima finansiraju penzije starijih. Ističu da bi optimalan odnos bio tri zaposlena na jednog penzionera, što je evropski standard, ali dodaju da do tog cilja nije lako doći.
Kako bi se osigurala dugoročna stabilnost, Ministarstvo je već pripremilo izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Ako budu usvojene, od 2026. godine penzije će se usklađivati dva puta godišnje – 1. januara i 1. jula – po novom modelu 60:40, koji prednost daje povoljnijem faktoru između prosječne plate i inflacije. Do kraja 2025. penzije će se usklađivati po dosadašnjem modelu 50:50 u odnosu na rast plata i potrošačkih cijena.
Resorno ministarstvo naglašava da radi i na drugim mjerama: stimulisanju kasnijeg odlaska u penziju, jačanju zaposlenosti, efikasnijoj naplati doprinosa i borbi protiv sive ekonomije. Također, kao opcija se razmatraju progresivniji porezi i kombinovani modeli penzijskog osiguranja.
Slični problemi prisutni su i u Republici Srpskoj, gdje broj penzionera raste iz godine u godinu i sve više se približava broju zaposlenih. U avgustu 2025. u RS-u je bilo 292.114 penzionera, što je rast u odnosu na 286.565 iz prošle godine.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović upozorava da se penzioni fondovi u BiH suočavaju sa dodatnim rizicima zbog visokih doprinosa na plate, dominacije indirektnih poreza i slabe povezanosti javnog sektora sa realnom privredom. Prema njegovim riječima, ovakav sistem stvara sve nepovoljniji omjer radnika i penzionera, a minimalne plate i siva ekonomija dodatno slabe punjenje fondova.
On predlaže smanjenje opterećenja na plate na maksimalno 50 posto, progresivnije oporezivanje, te vezivanje plata u javnom sektoru za prosjek u realnoj privredi. U suprotnom, smatra da bi entiteti mogli biti primorani da se zadužuju kako bi isplatili penzije, što bi, kaže, bila najgora opcija.
