Vizni režim koči mlade Kosova i BiH: Institucije priznaju problem, ali ne djeluju
Mladi iz Bosne i Hercegovine i Kosova i dalje se suočavaju s ozbiljnim prepreka u kretanju i obrazovnoj razmjeni, uprkos deklarativnoj volji političkih lidera da olakšaju mobilnost u regionu. Dok su sporazumi i inicijative na papiru na snazi, svakodnevica mladih izgleda drugačije. Birokratski vizni režimi i nedostatak jasnih mjera institucija često ih sprječavaju da učestvuju u kulturnim, obrazovnim i studentskim programima.
Iako su lideri regiona na samitima slavili sporazume o slobodnom kretanju i regionalnu saradnju, njihova budućnost i profesionalni razvoj često ostaju blokirani zbog političkih odluka starijih generacija.
Mladi iz Bosne i Hercegovine i s Kosova već godinama pokušavaju preskočiti političke barijere koje su starije od njih samih.
Na papiru, Zapadni Balkan ide prema ukidanju granica kroz Berlinski proces i sporazume o mobilnosti koji predviđaju putovanja s ličnim kartama i lakše priznavanje diploma. U praksi, Bosna i Hercegovina je jedina u regionu koja još nije ratificirala sporazum o slobodnom kretanju s ličnim kartama, a politički otpor dolazi prije svega iz entiteta Republika Srpska, što blokira primjenu dogovorenih mjera.
Istovremeno, Kosovo je od 1. januara 2025. jednostrano ukinulo vize za građane BiH koji u tu zemlju sada mogu ući samo s ličnom kartom, dok građani Kosova i dalje moraju vaditi vizu za ulazak u Bosnu i Hercegovinu, uz komplikovanu proceduru i neizvjestan ishod.
Iza tih političkih odluka stoje konkretne sudbine. Ispod su neke od njih, prikupljene kroz istraživanje koje su proveli RTV Slon iz Tuzle i Radio Goraždevac.
“Mladi s Kosova će otići na Zapad, mi ćemo ostati taoci”
Almir ima nešto više od četrdeset godina, iz Srebrenika je, redovno odlazi na koncerte, predstave i izložbe, i kaže da mu je kulturna scena na Kosovu dobro poznata, makar iz medija, društvenih mreža i razgovora s prijateljima.
Za RTV Slon predstavio se kratko, ali iza tih rečenica stoji mnogo toga. Naveo je da često učestvuje u kulturnim, umjetničkim ili muzičkim događajima, bilo uživo ili online.
Na pitanje da li je u posljednje tri godine pokušao putovati na Kosovo radi festivala, radionice ili obrazovnog programa, odgovorio je – ne. Glavni razlog kako kaže, nije manjak želje, nego nedostatak informacija i to počev od toga gdje uopće predati papire, do toga kolike su šanse da će viza biti odobrena.
Ipak, Almir je priznao da je barem jednom odustao od učešća u događaju zbog vize, i to prije 1. januara 2025. kada Bosna i Hercegovina još nije imala “zeleno svjetlo” od Kosova da građani BiH mogu ući sa ličnom kartom. Nije ni stigao do faze popunjavanja formulara, jednostavno je odustao kada je shvatio koliko je procedura komplikovana.
„ Vizni režim mnogo ograničava mogućnost mladih za obrazovne i kulturne razmjene između naše zemlje i Kosova. Ne samo ja. Poznajem i druge ljude koji su propustili priliku. Pozivi stižu, festivali i razmjene postoje ali gosti često ostanu s druge strane granice“, ispričao je Almir.
Na pitanje da li bi ukidanje viza povećalo učešće mladih u studentskim razmjenama, festivalima i zajedničkim projektima, Almir je odgovorio bez dileme – da. Kaže, kako ga najviše brine budućnost.
„Iako vjerujem da će saradnja mladih BiH i Kosova u narednih nekoliko godina opadati ako vizni režim ostane na snazi, mislim da će se mladi s Kosova okrenuti Zapadu a mi u Bosni ćemo ostati taoci manjeg bh. Entiteta RS-a“, zaključio je on.
Šta kaže zajednička anketa RTV Slon-a i Radio Goraždevac?
Almirova priča uklapa se u širu sliku koju je pokazala zajednička anketa RTV Slon-a i Radio Goraždvac sprovedena među mladima i onima koji rade s mladima.
Analiza je sprovdena na uzorku od 30 mladih i onih koji rade s mladima. Polovina učesnika spada u generaciju između 25 i 35 godina, dok je ostatak podijeljen između mlađih od 25 i starijih od 40. Većina se povremeno ili rijetko uključuje u kulturne, umjetničke i muzičke događaje, dok manji broj to čini često.
VEZANI TEKST: Građani Kosova i dalje ne mogu u BiH: Političke blokade, vizne prepreke i stvarni problemi putnika
Nekolicina njih navela je da je u posljednje tri godine konkretno pokušala putovati u drugu državu radi kulturnog, obrazovnog ili muzičkog događaja, dok su ostali ostali kod kuće. Od onih koji su pokušali, svi su imali problema s vizom, što znači da je stopa prepreka kod onih koji su se uopće usudili da pokušaju – 100%.
Glavni razlozi zašto nisu putovali ili odustali od programa su: nedostatak informacija, finansijska ograničenja i vizni režim. Većina ispitanika smatra da bi ukidanje viza značajno povećalo učešće mladih u studentskim razmjenama, festivalima i zajedničkim projektima.
Federalno ministarstvo obrazovanja: “Nauka ne poznaje granice, ali vizni režim otežava mobilnost”
Na novinarski upit RTV Slon-a, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke odgovorilo je da, zbog raspodjele nadležnosti, ne vodi posebne programe međunarodne saradnje s Kosovom, te da se većina akademskih razmjena realizira kroz programe poput Erasmus+ i CEEPUS, za koje su nadležna tijela na državnom nivou.
U odgovoru se podsjeća i na prošlogodišnju posjetu federalne ministrice obrazovanja i nauke Jasne Duraković Kosovu, gdje je istakla da obrazovanje mora ostati kanal saradnje.
„Čak i kada države nemaju uspostavljene pune političke odnose mora postojati saradnja.Vizni režim dodatno otežava saradnju i direktno pogađa mobilnost studenata a česte blokade rada Vijeća ministara i politički zastoji na državnom nivou otežavaju upis studenata s Kosova na univerzitete u BiH“, izjavila je za RTV Slon Jasna Duraković, federalna ministrica obrazovanja i nauke.
Drugim riječima, i institucije priznaju da prepreka postoji, ali konkretne mjere za njeno uklanjanje zasad izostaju.
RTV Slon je, u okviru ovog istraživanja, kontaktirao i Vijeće ministara BiH, Ministarstvo civilnih poslova, Ministarstvo obrazovanja Tuzlanskog kantona, te Univerzitet u Tuzli, s pitanjima o programima saradnje s kosovskim institucijama i eventualnim inicijativama za ublažavanje viznog režima za mlade. Do trenutka zaključenja ove priče, odgovori nisu stigli.
Radio Goraždevac i šira slika s Kosova
Slični su stavovi i mladih s Kosova. Pružaju važan uvid u društvene i kulturne procese koji oblikuju njihove perspektive i identitet.
Većina se povremeno ili rijetko uključuje u kulturne i obrazovne programe, dok manji broj aktivno učestvuje. Otprilike trećina ispitanika pokušala je putovati u Bosnu i Hercegovinu radi studija, seminara ili festivala, ali su mnogi odustali zbog kompleksnog viznog postupka.
Mladi sa kojima smo razgovarali slažu se da vizna ograničenja ozbiljno koče saradnju mladih između Kosova i BiH, a također vjeruju da bi ukidanje viza značajno povećalo broj razmjena, zajedničkih projekata i festivala.
U otvorenim odgovorima, mladi spominju frustraciju, osjećaj da su “zarobljeni između politike i birokratije” i primjere prijatelja koji su odustali od studijskog programa ili radionice jer nisu mogli ispoštovati rokove za dobijanje vize.
Mladi iz BiH u tim odgovorima primjećuju i vlastiti problem, nedostatak informacija i institucionalne podrške, ali i generalnu nezainteresovanost dijela vršnjaka za saradnju s Kosovom, iako istovremeno naglašavaju koliko su im kulture slične i bliske.
Još jedna prepreka, finansije i nevidljive granice
Pored viza, u analizama odgovora često se ponavlja motiv novca. Ispitanici navode da put u neku treću zemlju radi odlaska u ambasadu, troškovi smještaja i takse za vizu često premašuju same troškove učešća u programu. Mnogi poručuju da bi i uz vizni režim stvari bile lakše kada bi postojao organizovan sistem stipendiranja putnih troškova i jasne instrukcije kako da se dođe do neophodnih papira.
U pozadini svega je i osjećaj da su mladi iz BiH i s Kosova manje prioritet u odnosu na druge teme, od unutrašnje politike do odnosa s velikim silama. Dok region potpisuje nove sporazume, generacije koje bi trebalo da ih osjete na svojoj koži i dalje pune obrasce i čekaju red u ambasadama.
Šta kaže Ambasada BiH u Skoplju?
Ambasada Bosne i Hercegovine u Skoplju, koja je jedna od ključnih adresa za građane Kosova koji žele u BiH, u odgovoru na upit medija uputila je na zvanične upute objavljene na njihovoj stranici.
Građanima Kosova za kratki boravak u BiH potrebna je viza, a procedura podrazumijeva popunjavanje zahtjeva, originalno pozivno pismo, važeći pasoš, fotografiju, dokaze o prihodima ili statusu studenta, potvrdu o smještaju i putno zdravstveno osiguranje. Uz to, potrebno je zakazati termin i taksu za vizu, koja prema informacijama ambasade iznosi nekoliko desetina eura, uplatiti unaprijed.
Posebno se naglašava da se u pozivnom pismu ne smije koristiti naziv “Republika Kosovo”, već samo “Kosovo”, što dodatno odražava političku osjetljivost odnosa.
Na dodatni upit o tome koliko zahtjeva za vize građana Kosova godišnje zaprime i koliko ih je odobreno, Ambasada je odgovorila da nije ovlaštena da daje statističke podatke i uputila novinare na Ministarstvo vanjskih poslova BiH. Konkretne brojke, dakle, ostaju nepoznate, ali iskustva ispitanika govore da je odbijanje česta pojava, baš kao i odustajanje prije podnošenja zahtjeva.
“Mnogi odustanu već na početku”
Veton Mujaj iz nevladine organizacije “Oko Vizije” iz Peći godinama radi s mladima i dobro poznaje proceduru putovanja u Bosnu i Hercegovinu. Kaže da je prvo potrebno imati jasnu svrhu putovanja, od festivala i omladinske razmjene do seminara ili studijskog programa, a onda kreće maraton, priprema poziva, dokumentacije i odlazak u ambasadu, najčešće u Skoplju.
“Ljudi koji žele da putuju u Bosnu moraju da vade vizu, prolaze kroz dosta procedure, i to na neki način usporava i otežava mnoge stvari”, objašnjava Mujaj. Kao organizacija, kaže, više puta su uspjeli poslati grupe mladih na programe u BiH, ali nikada nije bilo lako. “Zato mnogi mladi odustanu već na početku”, dodaje.
Podsjeća da se zahtjevi mogu predati i u Tirani ili Podgorici, ali da to za mlade iz Peći i drugih gradova znači dodatne troškove, putovanja i vrijeme. Ističe da među onima koji se bore s ovim procedurama ima mnogo pripadnika bošnjačke zajednice u Peći, koji bi željeli lakše da studiraju, rade ili održavaju porodične veze u BiH, ali se suočavaju s istim barijerama kao i ostali građani Kosova.
Mujaj vjeruje da će se pitanje viza morati rješavati, podsjećajući da je unutar Berlinskoga procesa već postignut sporazum koji bi omogućio slobodnije kretanje u regionu, ali da njegova primjena zavisi od političke volje svake države ponaosob.
Granice na papiru i granice u glavama
Priča Almira iz Srebrenika, odgovori iz anketa RTV Slon-a i Radija Goraždevac, službena pisma federalnog ministarstva, ambasade u Skoplju i iskustvo Vetona Mujaja iz “Oko Vizije” slažu se u jednoj tački, mladi iz BiH i s Kosova nisu ti koji prave zidove, ali su oni ti koji se o te zidove najčešće sudare.
Dok građani Bosne i Hercegovine od 2025. na Kosovo putuju samo s ličnom kartom, njihovi vršnjaci s Kosova i dalje preko Skoplja, Podgorice ili Beograda traže pečat koji će im omogućiti da dođu na festival u Tuzli ili na studij u Sarajevo.
U oba društva postoje pojedinci i organizacije koji pokušavaju da rupe u sistemu pretvore u male koridore saradnje, od online projekata do kratkih razmjena, ali bez promjene viznog režima, lakšeg priznavanja dokumenata i jasne političke odluke da se mladima otvore vrata, ti napori ostaju ograničeni.
Mladi koji danas biraju da li će se okrenuti jedni drugima ili Zapadu možda neće čekati da politika završi svoj posao. Njihove odluke, hoće li otići ili ostati, učestvovati u regionalnim projektima ili tražiti priliku negdje dalje, na kraju će biti najprecizniji referendum o tome koliko je region bio spreman da ih pusti da se slobodno kreću.
