Zašto su operateri ugasili TV kanale pitanje je koje je posljednjih dana izazvalo brojne reakcije javnosti, posebno među korisnicima koji su ostali bez dijela programa u svojim kablovskim paketima. Iako se u javnosti često govori o cenzuri ili samovolji operatera, stvarni razlog leži u sudskim postupcima i mjerama koje su obavezujuće za sve učesnike na tržištu.
Privremena mjera
Prema dokumentima koji su dostavljeni operaterima i medijima, Sud je donio mjeru osiguranja i privremenu mjeru osiguranja putem zastupnika Aleksandra Jokić, advokata iz Banja Luke kojom se zabranjuje dalje emitovanje određenih TV kanala u okviru BH TV paketa. U tim aktima jasno je navedeno da je tužilac zakoniti i isključivi nosilac prava na emitovanje i reemitovanje navedenih kanala, te da se svako dalje emitovanje bez zaključenog ugovora smatra povredom autorskih i srodnih prava.
Sud je u obrazloženju naveo da tuženi, odnosno kablovski operateri, svjesno i namjerno emituju sporne kanale bez pravnog osnova, čime se nanosi šteta nosiocu prava, dok se istovremeno stiče imovinska korist bez osnova. Posebno je naglašeno da bi svaki naredni mjesec neovlaštenog emitovanja povećavao iznos štete i dodatno otežao njenu kasniju naplatu.
Zašto su operateri ugasili TV kanale, dakle, ne proizlazi iz njihove poslovne odluke ili želje da uskraćuju sadržaj korisnicima, već iz zakonske obaveze da postupaju po pravosnažnim i izvršnim sudskim aktima navodi se u saopštenjima kabl operatera. U pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, kao i u drugim demokratskim društvima, sudske odluke su obavezujuće i njihovo ignorisanje može imati ozbiljne pravne i finansijske posljedice.
VIP Team u svom zahtjevu traži da operateri plaćaćaju naknadu navedenim televizijama za emitivanje, dok operateri provode Zakon donešen 2016. godine kojim je propisano da se domaći tv kanali emituju bez naknade. U slučaju da traže naknadu, prestaje obaveza njihovog daljeg emitivanja. Operateri takođe navode da trenutno imaju 66 domaćih kanala u svojim sistemima, ako bi svima plaćali naknadu cijena pretplate prema korisnicima bi se povećala i do tri puta. Postoji i druga opcija da se plaća domaćim kanalima, a da se ukinu svi strani uključujući i sportske, na šta korisnici sigurno ne bi pristali.
Kablovski operateri se u ovakvim situacijama nalaze između interesa korisnika i obaveze poštovanja zakona. Iako razumiju nezadovoljstvo gledalaca, oni nemaju mogućnost da nastave emitovanje kanala za koje je sud izričito zabranio distribuciju. Svako drugačije postupanje značilo bi svjesno kršenje zakona i izlaganje dodatnim tužbama i kaznama.
Očekuje se da će konačna odluka suda u ovom postupku dati odgovor na pitanje vlasništva nad pravima i eventualne obaveze ugovornih strana.
