Posljednjeg dana marta u Zenici, 21-godišnji krilni napadač iz Appletona, grada u američkoj saveznoj državi Wisconsin, prišao je bijeloj tački kako bi izveo najvažniji penal u svom životu.
Esmir Bajraktarević odrastao je u Sjedinjenim Američkim Državama, fudbal učio u američkoj akademiji i nastupao za omladinske reprezentacije SAD-a. Ipak, te večeri nosio je crveno-žuti dres Bosne i Hercegovine. Njegov udarac odveo je zemlju njegovih roditelja na Svjetsko prvenstvo, a četverostrukog svjetskog prvaka Italiju ostavio bez plasmana.
Pogodio je.
Tri mjeseca kasnije, reprezentacija koju je izabrao mogla bi biti posljednja prepreka između Sjedinjenih Američkih Država i plasmana u osminu finala na domaćem Mundijalu, piše američki novinar Futbol Chronicles.
Sjedinjene Američke Države osvojile su prvo mjesto u grupi D i izborile utakmicu nokaut-faze na stadionu Levi's u Santa Clari 1. jula. Projekcije žrijeba daju Bosni i Hercegovini više od 99 posto šanse da bude njihov protivnik, nakon što je pobjedom od 3:1 protiv Katara osigurala treće mjesto u grupi B.
Na papiru, za domaćina to izgleda kao povoljan žrijeb. Međutim, kada se pogleda dublje, priča postaje mnogo složenija i dovoljna da zabrine svakog američkog navijača.
Igrač koji je izabrao drugu stranu
Bajraktarevićev fudbalski put vodi kroz samo srce američkog fudbala. Rođen je 2005. godine u Appletonu, kao sin roditelja koji su pobjegli od rata u Bosni i Hercegovini, započetog 1992. godine. U Sjedinjene Američke Države stigli su 2001. godine kroz program za prihvat izbjeglica.
Prošao je omladinsku školu New England Revolutiona, potpisao profesionalni ugovor i od 2021. do 2023. godine razvijao se u klupskom sistemu. Od 2022. do 2024. godine nastupao je za omladinske selekcije SAD-a, koje predstavljaju put prema seniorskoj reprezentaciji.
Onda je, u ljeto 2024. godine, donio konačnu odluku. FIFA je odobrila njegov prelazak u reprezentaciju Bosne i Hercegovine, pa je igrač kojeg je razvijao američki sistem postao protivnik kojeg bi SAD sada mogao morati pobijediti.
Bajraktarević nikada nije krio šta mu ta odluka znači.
„Za mene je odluka bila veoma laka. To je bilo nešto što sam znao da želim još od djetinjstva. Sam proces je trajao neko vrijeme. Veoma sam sretan što sam donio tu odluku. Ne postoji osjećaj kao kada predstavljaš svoju zemlju”, rekao je 2024. godine.
Njegova zemlja, kako je sam rekao, jeste ona koju su njegovi roditelji nosili u srcu dok su preko okeana odlazili nakon što su izgubili gotovo sve. To što joj je uzvratio pogotkom iz penala kojim je eliminisana Italija i izboren plasman na Svjetsko prvenstvo, priča je kojoj ne treba dodatno uljepšavanje.
Za SAD je to podsjetnik da se globalna baza talenata, koju godinama razvijaju, može kretati u oba smjera. Igrač koji je odrastao u Wisconsinu sada može završiti u dresu protivničke reprezentacije u jednoj od najvećih utakmica ljeta.
Reprezentacija koju niko ne smije potcijeniti
Američki navijači mogli bi pomisliti da treće mjesto Bosne i Hercegovine u grupi znači da ih očekuje lak posao. To bi bila velika greška.
Bosna i Hercegovina nije slučajno stigla na Svjetsko prvenstvo. Do plasmana je došla težim putem, kroz baraž u kojem je eliminisala dva evropska fudbalska velikana. U polufinalu je izbacila Vels, a u finalu je u Zenici igrala protiv Italije.
Nakon 1:1 poslije produžetaka, uz činjenicu da su Italijani ostali s igračem manje, BiH je slavila sa 4:1 nakon izvođenja penala. Italija, četverostruki svjetski prvak, treći uzastopni put ostala je bez Mundijala. Bosna i Hercegovina zauzela je njeno mjesto.
Grupna faza u Sjevernoj Americi dodatno je potvrdila kvalitet ove reprezentacije. Turnir je otvorila remijem 1:1 protiv jednog od domaćina, Kanade, pred neprijateljski raspoloženom publikom. Potom je tijesno izgubila od Švicarske, ali se oporavila i savladala Katar rezultatom 3:1 kada je to bilo najpotrebnije.
To je odlika ekipe koja zna igrati turnirski fudbal.
Selektor Sergej Barbarez napravio je tim koji se disciplinovano brani, ostaje kompaktan i oslanja se na iskustvo kako bi iskoristio svoje prilike. Ovo nije reprezentacija koja sama sebe pobjeđuje.
Džeko je i dalje igrač oko kojeg se sve vrti
Tu je i Edin Džeko. Kapiten je u martu napunio 40 godina i još uvijek je centralna figura svega što Bosna i Hercegovina radi u napadu.
Najbolji je strijelac u historiji reprezentacije sa više od 70 golova, a nastupio je i na jedinom prethodnom Svjetskom prvenstvu BiH, u Brazilu 2014. godine.
U baražu protiv Italije njegov udarac glavom odbijen je s gol-linije, ali je lopta završila u mreži za izjednačenje koje je Bosnu i Hercegovinu održalo u životu. Dvanaest godina nakon svog prvog Mundijala, Džeko predvodi reprezentaciju na gotovo sigurno posljednjem Svjetskom prvenstvu u karijeri.
Za selektora SAD-a Mauricija Pochettina, Džeko predstavlja poseban izazov. Više ne pokriva teren kao nekada, ali njegova igra leđima okrenut golu, osjećaj za prostor u šesnaestercu i sposobnost da uključi saigrače i dalje su na visokom nivou.
Američki štoperi, predvođeni Chrisom Richardsom, morat će ga zaustaviti bez nepotrebnih prekršaja i slobodnih udaraca, jer upravo iz takvih situacija Džeko najčešće prijeti.
Četrdesetogodišnji napadač koji je dvije decenije postizao golove protiv najboljih evropskih odbrana nije protivnik kojeg iko želi potcijeniti.
Šta ovaj duel znači za domaćina
Sjedinjene Američke Države ušle su na ovo Svjetsko prvenstvo s jasnim ciljem, iskoristiti domaći teren, poznate stadione i rastuću popularnost fudbala kako bi ostvarile najbolji rezultat u historiji muške reprezentacije.
Osvajanje prvog mjesta u grupi bio je prvi korak. Christian Pulisic je zbog povrede lista propustio dio grupne faze, ali se očekuje njegov povratak za nokaut-utakmice. Time domaćin dobija svog najopasnijeg igrača u pravom trenutku.
Međutim, nokaut-faza je mjesto gdje se snovi domaćina ili ostvaruju ili završavaju. Jedan gol, jedna greška ili jedan prekid koji će iskoristiti četrdesetogodišnji kapiten mogu u 90 minuta srušiti plan koji se godinama gradio.
Bosna i Hercegovina je tokom cijelog ovog ciklusa pokazala da se najbolje snalazi upravo u takvim utakmicama, kada je svi otpisuju i kada nema šta izgubiti.
Postoji i posebna simbolika ovog susreta. Sjedinjene Američke Države godinama razvijaju sistem kako bi zadržale svoje najbolje mlade igrače, a jedan od njih, mladić iz Appletona, mogao bi stajati na centru terena u dresu Bosne i Hercegovine kada sudija označi početak utakmice.
Ako Bajraktarević zaigra na stadionu Levi's, igrat će protiv zemlje u kojoj je odrastao, na njenom tlu, ali za zemlju koju njegovi roditelji nikada nisu prestali zvati domovinom.
Test koji SAD ne smije olako shvatiti
Uprkos pričama o povoljnom žrijebu, realnija procjena govori da je riječ o vrlo neugodnom protivniku.
Bosna i Hercegovina iza sebe ima težak put, dobro je vođena, predvodi je legenda u završnici reprezentativne karijere i nosi priču koja nadilazi samu taktiku.
Sjedinjene Američke Države imaju više individualnog kvaliteta, veću podršku s tribina i ulogu favorita. Ali i Italija je tako razmišljala u Zenici, sve dok mladić iz Wisconsina nije prišao bijeloj tački i završio njenu priču prije nego što je Svjetsko prvenstvo uopće počelo.
Izazovi reprezentacija s igračima dvojnog državljanstva
Slučaj Bajraktarevića nije usamljen i upravo zbog toga posebno boli američke navijače. Moderni fudbal obilježen je igračima koji imaju više od jedne domovine kada je riječ o reprezentativnom nastupu, a Sjedinjene Američke Države bile su i dobitnik i gubitnik takvih odluka.
Uspjele su privoljeti igrače poput Folarina Baloguna, rođenog u Brooklynu, a odgojenog u Londonu, da nastupa za SAD. Istovremeno su gledale kako neki igrači biraju zemlje svojih roditelja, djedova ili baka, vođeni porijeklom, identitetom i porodičnim naslijeđem.
Američki fudbalski savez ne može dobiti svaku takvu bitku i toga su svjesni i njegovi čelnici.
Bajraktarevićev slučaj pokazuje koliko su granice tanke. Igrač može godinama biti dio američkog sistema, nositi dres omladinskih selekcija i ipak osjećati da njegova prava pripadnost leži negdje drugo.
U tome nema negativca. Bajraktarević je izabrao zemlju koja je njegovim roditeljima dala razlog da sačuvaju svoj identitet i teško je osporiti odluku 21-godišnjaka koji je želio odati počast toj priči na najvećoj svjetskoj sceni.
Ironija za Sjedinjene Američke Države leži upravo u trenutku. Od svih igrača koji su posljednjih godina odabrali druge reprezentacije, malo ko je mogao pretpostaviti da će jedan od njih postati ključna figura upravo u baražu koji je odredio američki put u nokaut-fazi.
Bajraktarević nije samo otišao. Pomogao je izgraditi prepreku koja sada stoji pred domaćinom.
Kako SAD može pobijediti Bosnu i Hercegovinu
Taktički gledano, put do pobjede za Sjedinjene Američke Države prilično je jasan, iako njegova realizacija neće biti jednostavna.
Ekipa Mauricija Pochettina vjerovatno će imati veći posjed lopte tokom većeg dijela utakmice. Ključ će biti strpljenje protiv protivnika koji želi igrati povučeno i prijetiti iz kontranapada.
Amerikanci ne smiju srljati od početka, poklanjati Bosni i Hercegovini prekide i tranzicije, niti dozvoliti da ih frustracija savlada ako gol ne postignu rano.
Pulisic, odmoran i motivisan, mogao bi biti igrač koji će otključati gustu odbranu, dok Balogun svojim kretanjem predstavlja drugačiju prijetnju od onih s kojima se Bosna i Hercegovina susretala u grupi.
Jednako važna bit će i disciplina u odbrani. Ako uspiju neutralisati Džeku, odbraniti šesnaesterac nakon centaršuteva i izbjeći individualne greške koje često odlučuju ovakve utakmice, kvalitet bi na kraju trebao prevagnuti na njihovu stranu.
Ali ako izgube koncentraciju samo desetak minuta, reprezentacija koja je izbacila Italiju nakon penala bez problema može utakmicu odvesti u produžetke ili novo izvođenje jedanaesteraca, gdje kvalitet i reputacija više ne znače mnogo.
SAD će biti favorit. Ostaje pitanje da li je spreman za borbu kakvu će Bosna i Hercegovina sigurno ponuditi u Santa Clari.
