Pobjednik Svjetskog prvenstva nikada nije lako predvidiv, ali historija Mundijala pokazuje da postoje zanimljivi obrasci koji se ponavljaju iz turnira u turnir.
Nogomet često ne nagrađuje uvijek najbolju ekipu na papiru. Jedna utakmica, jedan crveni karton, promašen penal ili loš dan mogu promijeniti sve. Upravo zato statistika sa ranijih svjetskih prvenstava nudi zanimljiv pogled na to koje reprezentacije zaista imaju put prema vrhu, a koje bi historija mogla brzo zaustaviti.
Prema analizi koju je objavio ESPN, kroz prethodne turnire može se izdvojiti 13 zanimljivih činjenica koje ne garantuju novog prvaka, ali mogu pokazati kakav profil ekipe najčešće dolazi do titule.
Pobjednik Svjetskog prvenstva rijetko dolazi s prvog mjesta FIFA rang-liste
Od uvođenja FIFA rang-liste, reprezentacija koja je na Mundijal ušla kao prva na svijetu nikada nije osvojila turnir. Brazil, Njemačka i Španija ranije su dolazili kao veliki favoriti, ali se nisu uspjeli popeti na tron.
To pokazuje da status favorita prije početka turnira često nosi dodatni pritisak, a ne sigurnost.
Zlatna lopta nije garancija titule
Još jedan zanimljiv podatak govori da aktuelni osvajač Zlatne lopte nikada nije iste godine poveo svoju reprezentaciju do naslova svjetskog prvaka.
Ronaldinho, Lionel Messi, Cristiano Ronaldo i Karim Benzema imali su status najboljih igrača svijeta, ali njihove reprezentacije u tim ciklusima nisu otišle do kraja.
Debitanti ne osvajaju Mundijal
Historija ne ide u korist reprezentacija koje prvi put nastupaju na Svjetskom prvenstvu. Nakon ranih izdanja Mundijala, kada je sistem takmičenja bio potpuno drugačiji, debitanti nisu uspijevali osvojiti titulu.
Iskustvo velikog turnira, pritisak i takmičarska rutina očito imaju veliku ulogu.
Put kroz baraž rijetko vodi do titule
Reprezentacije koje do Svjetskog prvenstva dolaze težim putem, kroz dodatne kvalifikacije ili baraž, historijski nisu osvajale turnir.
To ne znači da ne mogu napraviti veliki rezultat, ali titulu su najčešće osvajale selekcije koje su kvalifikacije prošle sigurnije i uvjerljivije.
Veliki klupski trener ne mora značiti uspjeh u reprezentaciji
Zanimljivo je da nijedan selektor koji je osvajao Premier ligu nije kasnije osvojio Svjetsko prvenstvo. U reprezentativnom nogometu uspjeh ne zavisi samo od taktike, nego i od kratkog vremena za pripremu, atmosfere u ekipi i načina vođenja igrača tokom turnira.
Zato velika klupska karijera nije uvijek siguran znak da će isti uspjeh doći i na Mundijalu.
Godine selektora također mogu biti faktor
Nijedan selektor stariji od 60 godina nije osvojio Svjetsko prvenstvo. Najstariji trener koji je podigao pehar bio je Vicente del Bosque, koji je sa Španijom 2010. godine osvojio titulu sa 59 godina.
Ovaj podatak ne mora biti presudan, ali pokazuje da su svjetski prvaci najčešće imali selektore u godinama kada se iskustvo i energija dobro poklapaju.
Prva velika titula najčešće ne dolazi na Mundijalu
Od 1966. godine samo je Engleska osvojila svoju prvu veliku međunarodnu titulu upravo na Svjetskom prvenstvu, i to kao domaćin.
Reprezentacije koje ranije nisu osvajale ni kontinentalna takmičenja ni Mundijal obično teško preskaču sve prepreke do najvećeg pehara.
Engleska još čeka trofej van svoje zemlje
Engleska često na velika takmičenja dolazi kao jedan od favorita, ali njena jedina svjetska titula osvojena je 1966. godine na domaćem terenu.
Zbog toga historija i dalje postavlja pitanje može li Engleska konačno osvojiti veliko takmičenje van svoje zemlje.
FIFA rang ispod 18. mjesta nije dobar znak
Od kada postoji FIFA rang-lista, nijedna reprezentacija koja je uoči turnira bila slabije plasirana od 18. mjesta nije osvojila Svjetsko prvenstvo.
To ne znači da niže rangirane ekipe ne mogu napraviti iznenađenje, ali za titulu je obično potreban kontinuitet rezultata koji se vidi i kroz rang-listu.
Igrač stariji od 40 godina nikada nije predvodio prvaka
Najstariji igrač koji je osvojio Svjetsko prvenstvo bio je legendarni italijanski golman Dino Zoff, koji je 1982. imao 40 godina.
Reprezentacije koje se previše oslanjaju na igrače u poznim godinama karijere zbog toga ulaze u posebno zanimljivu statističku zonu.
Prvak obično ima igrača iz evropskih velikana
Od 1982. godine svaka reprezentacija koja je osvojila Svjetsko prvenstvo imala je barem jednog igrača iz klubova kao što su Bayern, Milan, Inter ili Liverpool.
To pokazuje koliko iskustvo igranja na najvišem klupskom nivou može biti važno u utakmicama u kojima odlučuju detalji.
Dva uzastopna ispadanja u grupi ne najavljuju titulu
Reprezentacija koja je na dva prethodna Mundijala ispadala u grupnoj fazi nikada nije odmah nakon toga osvojila Svjetsko prvenstvo.
Za titulu je, po pravilu, potreban kontinuitet, a raniji nastupi na velikim takmičenjima često pokazuju u kakvom je stanju generacija koja dolazi na novi turnir.
Bez provjerenog strijelca teško je do kraja
U posljednjih deset izdanja Svjetskog prvenstva gotovo svaki prvak imao je u ekipi igrača koji je prije turnira već bio ozbiljan reprezentativni strijelac.
Golovi na Mundijalu često dolaze u malom broju, zbog čega ekipe koje imaju igrača naviknutog da pogađa za reprezentaciju imaju značajnu prednost.
Ako se primijeni svih 13 historijskih obrazaca, od 16 reprezentacija koje su ostale u nokaut fazi samo jedna prolazi kroz sve filtere, Sjedinjene Američke Države. Naravno, riječ je o zanimljivoj statističkoj igri i poređenju s ranijim Mundijalima, a ne o stvarnoj garanciji budućeg prvaka.
