Promjene u rukopisu mogle bi pružiti korisne informacije o slabljenju kognitivnih sposobnosti kod starijih osoba, pokazalo je novo istraživanje naučnika iz Portugala. Ipak, stručnjaci naglašavaju da rukopis sam po sebi ne može biti test za demenciju niti potvrditi da će je osoba razviti.
Istraživanje objavljeno u časopisu „Frontiers in Human Neuroscience“ obuhvatilo je 58 starijih osoba, od kojih je 38 imalo utvrđeno kognitivno oštećenje, dok kod 20 učesnika ono nije bilo prisutno. Ispitanici su imali zadatak da pomoću digitalne olovke i tableta crtaju linije, kopiraju tekst i zapisuju rečenice koje su im diktirane.
Pokazalo se da jednostavni pokreti olovkom nisu mogli pouzdano razlikovati dvije grupe. Razlike su postale vidljivije tek kada su zadaci zahtijevali više mentalnog angažmana, posebno prilikom pisanja po diktatu.
Pisanje je mnogo više od pokreta ruke
Pisanje zahtijeva istovremeno korištenje više sposobnosti. Osoba mora čuti ili pročitati informaciju, razumjeti je, zadržati je u radnoj memoriji, pretvoriti je u slova i istovremeno koordinirati pokrete ruke.
Upravo zbog toga složeniji zadaci pisanja mogu otkriti suptilne promjene koje se ne primjećuju tokom jednostavnih motoričkih zadataka.
Istraživači su kod osoba s kognitivnim oštećenjem uočili razlike povezane s vremenom potrebnim za početak pisanja, ukupnim trajanjem zadatka, brojem poteza olovkom i veličinom slova. Posebno su se ove karakteristike izdvajale prilikom zahtjevnijih zadataka diktata.
Promjene u rukopisu nisu dijagnoza demencije
Rezultati ne znače da sporije pisanje, drugačija veličina slova ili zastajkivanje prilikom pisanja automatski ukazuju na demenciju.
Na rukopis mogu uticati brojni drugi faktori, uključujući normalno starenje, probleme s vidom, pokretljivošću ruke, umor, lijekove i druga zdravstvena stanja. Autori istraživanja navode da korištenje lijekova nije bilo sistemski analizirano, dok su u studiji učestvovale isključivo osobe koje žive u ustanovama za starije, što ograničava mogućnost primjene rezultata na cjelokupnu populaciju.
Moguć jednostavan alat za rano otkrivanje problema
Naučnici smatraju da bi digitalna analiza rukopisa u budućnosti mogla postati jeftin i neinvazivan dodatni alat za prepoznavanje osoba kod kojih postoji kognitivno slabljenje.
Posebno zanimljivim pokazali su se zadaci diktata jer istovremeno opterećuju radnu memoriju, jezičke sposobnosti, pažnju i kontrolu pokreta. Promjene u rukopisu u takvim uslovima mogle bi pomoći ljekarima u procjeni kognitivnog funkcionisanja, ali ne mogu zamijeniti stručni pregled i postojeće dijagnostičke postupke.
Autori navode da su potrebna dugoročnija istraživanja na većem i raznovrsnijem broju ljudi kako bi se utvrdilo mogu li uočene karakteristike rukopisa zaista biti rani pokazatelj budućeg kognitivnog propadanja.
