Česti izljevi ljutnje kod djece ne moraju uvijek značiti neposluh ili prkos, jer se iza takvog ponašanja često kriju strah, frustracija, stres ili osjećaj preopterećenosti koje dijete još ne zna jasno izraziti riječima.
Djeca tek uče prepoznavati i opisivati vlastite emocije, pa ono što ne mogu objasniti često pokazuju kroz ponašanje. Zbog toga svađa zbog odjeće, domaće zadaće ili odlaska u školu ponekad može imati sasvim drugi uzrok.
Primjer je dijete koje pred školu postaje nervozno, viče ili odbija saradnju. Razlog možda nije doručak ili odjeća, već strah od testa, problem s vršnjacima ili neka druga situacija o kojoj mu je teško govoriti.
Stručnjaci zato savjetuju roditeljima da pokušaju razlikovati samu emociju od ponašanja koje iz nje proizlazi. Ljutnja je normalna, ali udaranje, vrijeđanje ili uništavanje stvari nisu prihvatljiv način njenog izražavanja.
Umjesto da od djeteta odmah traže da prestane biti ljuto, roditelji mogu pokušati saznati šta je izazvalo takvu reakciju. Razgovor je obično mnogo korisniji nakon što se dijete smiri i kada je spremnije objasniti šta ga muči.
Važnu ulogu ima i ponašanje odraslih, jer djeca često usvajaju način na koji roditelji reaguju u stresnim situacijama. Ako odrasli uspiju pokazati da je moguće napraviti pauzu, smiriti se i tek onda razgovarati, dijete dobija primjer kako upravljati snažnim emocijama.
Ukoliko su izljevi bijesa veoma česti, intenzivni, dugo traju ili značajno utiču na odnose, školu i svakodnevno funkcionisanje djeteta, preporučuje se razgovor s pedijatrom ili stručnjakom za mentalno zdravlje djece.
