Ekstremno topla ljeta, koja su nekada bila gotovo nezamisliva, danas postaju sve češća pojava. Na to ukazuje analiza meteorologa Nedima Sladića, koji je predstavio podatke o promjenama vjerovatnoće pojave velikog broja vrelih dana usljed globalnog zagrijavanja.
Prema analizi, ljeto sa 47 ili više vrelih dana u predindustrijskoj klimi, u periodu od 1850. do 1900. godine, pojavljivalo se u prosjeku svega jednom u više od 5.000 godina.
U periodu od 2000. do 2025. godine takvo ljeto postalo je znatno češće, odnosno događalo se približno svake pete godine. U današnjim klimatskim uslovima, uz globalno zagrijavanje od oko 1,4 stepena Celzijusa, procjenjuje se da oko 60 posto ljeta ima najmanje 47 vrelih dana.
Sladić navodi da podaci pokazuju koliko su klimatske promjene pomjerile vjerovatnoću pojave ekstremnih vrućina. Istovremeno, posljednjih godina bilježe se i brojni temperaturni rekordi, što dodatno potvrđuje trend sve učestalijih i dugotrajnijih perioda visokih temperatura.
Prema njegovim navodima, klimatske promjene tako ne znače samo rast prosječnih temperatura, već i veliku promjenu u učestalosti ekstremno toplih ljeta.
Ono što je nekada bilo izuzetno rijetko danas postaje sve češći dio ljetne klimatske slike, što dodatno naglašava potrebu prilagođavanja na sve izraženije toplotne ekstreme.
