Fabrika obuće Aida u Tuzli danas je ostala i bez posljednjeg objekta, nakon što je srušena nekadašnja poslovna zgrada ovog preduzeća. Time je, nakon ranijeg uklanjanja proizvodnih hala, nestao i posljednji preostali objekat fabrike koja je decenijama bila jedan od simbola tuzlanske industrije.
Rušenje posljednje poslovne zgrade uslijedilo je nešto više od dva mjeseca nakon što je, 17. septembra, uklonjena i posljednja proizvodna hala Aide. Nekadašnji fabrički kompleks, u kojem su generacije Tuzlaka zarađivale za život, danas više nema objekte po kojima je bio prepoznatljiv.

Za mnoge bivše radnike ovaj prostor bio je mnogo više od radnog mjesta. U proizvodnim halama, radionicama i kancelarijama provodili su radne dane, stvarali porodice i gradili život od plata zarađenih u jednoj od najpoznatijih fabrika obuće u Bosni i Hercegovini.
Fabrika obuće Aida zapošljavala je više od hiljadu radnika
Fabrika obuće Aida osnovana je 1969. godine, a tokom decenija poslovanja razvila je proizvodne pogone u Tuzli, Lukavcu i Srebreniku.
Proizvodila je žensku, mušku, dječiju, sportsku i zaštitnu obuću, a njeni proizvodi prodavali su se širom tadašnje Jugoslavije i na evropskom tržištu.
Aida je sarađivala i s poznatim inostranim kompanijama, među kojima su Salamander, Caprice, Alpina i drugi proizvođači obuće.
O veličini nekadašnjeg sistema svjedoče i podaci o broju zaposlenih. Godine 1996. fabrika je imala 1.483 radnika, dok je 2005. godine taj broj smanjen na 956. Do 2014. godine u preduzeću je ostalo svega 329 zaposlenih.
Nekadašnji tuzlanski kompleks obuhvatao je proizvodne hale, magacine, radionice, upravnu zgradu i restoran za radnike. Sama upravna zgrada imala je oko 4.300 kvadratnih metara.
Od poznatog proizvođača obuće do stečaja
Problemi u poslovanju Aide intenzivirali su se nakon rata, kada su uslijedili pokušaji obnove proizvodnje, pronalaska novih poslovnih partnera i privatizacije.
Smanjenje broja radnika, neisplaćene plate i neuplaćeni doprinosi obilježili su posljednje godine poslovanja fabrike.
Radnici su godinama organizovali proteste i tražili rješavanje svog statusa. Krajem 2014. godine dio njih krenuo je pješice prema granici Bosne i Hercegovine, nastojeći skrenuti pažnju na probleme s kojima su se suočavali.
Stečaj nad Fabrikom obuće Aida otvoren je u novembru 2015. godine.
Pokušaj nastavka obućarske proizvodnje uslijedio je dolaskom kompanije Intral BH, koja je obnovila dio pogona i zaposlila nekadašnje radnike Aide. Tokom 2016. godine u obnovljenim prostorima radilo je približno 300 ljudi.
Intral je 2018. godine kupio tuzlanske pogone Aide za oko 3,5 miliona KM, ali je proizvodnja u septembru 2020. godine obustavljena.
Rušenjem poslovne zgrade završeno uklanjanje nekadašnjeg kompleksa
Nakon prestanka obućarske proizvodnje prostor nekadašnje Aide dobio je drugačiju industrijsku namjenu.
Na istoj lokaciji posluje kompanija OXint, povezana s kalesijskim Lafat Komercom, koja se bavi proizvodnjom i prodajom toplotnih pumpi i sistema grijanja.
Rušenjem posljednje proizvodne hale u septembru nestao je najveći dio nekadašnjeg fabričkog kompleksa, dok je poslovna zgrada ostala kao posljednji vidljivi podsjetnik na Aidu.
Danas je uklonjena i ona.
Na mjestu gdje su nekada svakodnevno dolazile stotine radnika, gdje su nastajale cipele i čizme koje su se prodavale širom Evrope, više nema nijednog od nekadašnjih objekata Fabrike obuće Aida.
Ime fabrike ostaje sačuvano u sjećanjima njenih bivših radnika, njihovih porodica i generacija Tuzlaka koji su nosili obuću proizvedenu u njenim pogonima.

