Bitka za Tuzlu 1878. godine, u kojoj su branitelji grada 10. augusta nanijeli težak poraz austrougarskoj vojsci, jedan je od značajnih događaja iz perioda okupacije Bosne i Hercegovine nakon Berlinskog kongresa.
Prije tačno 148 godina, 10. augusta 1878. godine, malobrojniji branitelji Tuzle uspjeli su zaustaviti i poraziti znatno brojnije i bolje naoružane austrougarske trupe koje su nekoliko dana ranije krenule prema gradu.
Događaj se odigrao u vrijeme Velike istočne krize, koja je od 1875. do 1878. godine otvorila pitanje budućnosti teritorija Osmanskog carstva. Berlinski kongres 1878. godine donio je veliku političku promjenu za Bosnu i Hercegovinu, jer je Austro-Ugarskoj povjerena uprava nad zemljom.
Osmanska vlast prihvatila je takvu odluku, ali je dio stanovništva Bosne i Hercegovine pružio oružani otpor ulasku austrougarskih snaga.
Prema historijskim podacima, prema Tuzli je 8. augusta 1878. godine krenulo šest austrougarskih bataljona, eskadron konjice i tri artiljerijske baterije sa ukupno 24 topa. Snage su brojale oko 5.000 pješadinaca i 130 konjanika.
Nasuprot njima stajali su znatno slabije naoružani branitelji Tuzle, među kojima su bili muslimani, katolici i pravoslavci. Na čelu otpora bio je pljevaljski muftija Mehmed Vehbi Šemsekadić, jedna od najistaknutijih ličnosti otpora austrougarskoj okupaciji.
U sukobu 10. augusta branitelji su uspjeli poraziti snage XX pješačke divizije austrougarske vojske, kojom je komandovao feldcajgmajstor grof Josip Filipović von Szápáry. Austrougarske jedinice nakon poraza povukle su se u pravcu Doboja.
Bitka za Tuzlu 1878. godine tako je privremeno zaustavila napredovanje okupacijskih trupa u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Sarajevo je pod kontrolu austrougarske vojske stavljeno 19. augusta 1878. godine, dok je područje Tuzle još nekoliko sedmica ostalo izvan njihove vlasti. Tuzlanski kraj ostao je slobodan oko 40 dana, sve do 22. septembra, kada su u grad ušle znatno brojnije austrougarske snage.
U tom periodu Tuzlom je upravljalo Narodno vijeće sastavljeno od predstavnika različitih vjerskih i etničkih zajednica.
Austro-Ugarskoj je za uspostavljanje kontrole nad cijelom Bosnom i Hercegovinom bilo potrebno nekoliko mjeseci žestokih borbi. Okupacija zemlje završena je krajem oktobra 1878. godine.
Nakon uspostavljanja austrougarske uprave, područje sjeveroistočne Bosne organizirano je kao okrug sa sjedištem u Tuzli. U njegovom sastavu bili su Tuzla, Bijeljina, Brčko, Gračanica, Gradačac, Modriča, Bosanski Šamac, Kladanj, Maglaj, Orašje, Srebrenica, Vlasenica i Zvornik.
U prvim godinama austrougarske uprave status grada imala je i Gornja Tuzla, ali ga je izgubila 1885. godine. Tuzla je ostala administrativno središte cijelog okruga koji je po njoj nosio ime.
Pobjeda ostvarena 10. augusta 1878. ostala je jedan od upečatljivijih događaja iz perioda otpora austrougarskoj okupaciji i važan dio historije Tuzle i sjeveroistočne Bosne.
