Četvrti juli kao historijski temelj SAD-a
Četvrti juli (4.juli) je jedan od najvažnijih praznika u Sjedinjenim Američkim Državama. Ovaj datum se svake godine obilježava širom zemlje, ali i među američkom dijasporom, kao podsjetnik na dan kada su 13 britanskih kolonija 1776. objavile nezavisnost od Britanske krune i postavile temelje današnje Amerike.
Deklaracija nezavisnosti, usvojena tog dana u Philadelphiji, bila je rad kolektiva predvođenog Thomasom Jeffersonom, Johnom Adamsom i Benjaminom Franklinom. Dokument su potpisala ukupno 56 delegata, a originalni primjerak danas se čuva u Nacionalnom arhivu u Washingtonu. Iako je datum donošenja 4. juli, većina potpisa dodana je naknadno, u augustu iste godine.
Od pobune do praznika: put do službene proslave
Iako je rat za nezavisnost završen tek 1783. godine, četvrti juli je vrlo brzo počeo da se slavi širom novonastale republike. Već tada su građani spontano organizovali proslave uz pucnje iz topova, zvona i vatromete. Zvaničnu težinu praznik dobija 1870. godine kada je Kongres SAD-a proglasio 4. juli državnim praznikom, a od 1941. to postaje i plaćeni dan odmora.
Jedan od zanimljivijih detalja iz tog perioda jeste činjenica da su John Adams i Thomas Jefferson, obojica potpisnici Deklaracije, preminuli istog dana četvrtog jula 1826. na 50. godišnjicu nezavisnosti, kako piše i Mount Vernon digitalna enciklopedija.
Kako Amerikanci danas proslavljaju četvrti juli
Proslava 4. jula danas uključuje paradu, koncerte, roštilj, obiteljska okupljanja, sportske događaje i nezaobilazne vatromete. Gradovi poput New Yorka, Chicaga i San Diega poznati su po višemilionskim manifestacijama, a posebno je popularan Macy’s vatromet koji se prenosi uživo na televiziji.
Amerikanci godišnje potroše preko 2 milijarde dolara samo na vatromete za ovaj praznik. Paralelno s tim, lokalne zajednice ulažu znatna sredstva u sigurnosne mjere i logistiku.
Zanimljivosti o 4. julu koje možda niste znali
U prvoj zvaničnoj proslavi Dana nezavisnosti 1777. godine u Philadelphiji, stanovnici su pucali iz topova, palili logorske vatre i priređivali javne gozbe, ali tada još nije bilo ni govora o vatrometima, oni su masovno uvezeni iz Kine tek krajem 18. stoljeća. Zanimljivo je da su tokom ranih proslava, uz zvuke zvona i bubnjeva, građani često čitali cijelu Deklaraciju nezavisnosti naglas, na trgovima i ispred crkava.
U nekim dijelovima SAD-a, posebno u Novoj Engleskoj, 4. juli se dugo povezivao i s takmičenjima u jedenju pita i lubenica, bacanjem potkova i simboličnim paljenjem lutaka koje su predstavljale primjera radi poreznike, sve su to običaji koji su vremenom nestajali, ali ponegdje i dalje postoje u tradicionalnim oblicima.
Možda najneobičniji podatak je da je Aljaska postala savezna američka država tek 1959. godine, ali su tamošnji starosjedioci već decenijama ranije usvajali proslave 4. jula kao dio vlastitih lokalnih festivala, često spajajući ih s plemenskim okupljanjima i ljetnim solsticijem.
Danas postoji i digitalna tradicija, američka Biblioteka Kongresa i Nacionalni arhiv svakog 4. jula javno objavljuju digitalnu kopiju Deklaracije nezavisnosti i pozivaju građane da je podijele na društvenim mrežama uz hashtag #IndependenceDay ili #July4th.
Ideali slobode i američki identitet
Za mnoge Amerikance, četvrti juli je dan kada se potvrđuju osnovne vrijednosti na kojima je izgrađena američka država. Ideja da narod ima pravo da odlučuje o vlastitoj sudbini, da vlast mora biti odgovorna prema građanima i da sloboda nije privilegija već temeljno pravo upravo čini suštinu onoga što se u američkom narativu naziva slobodom.
Ovi ideali postali su kamen temeljac američkog identiteta, ne samo u unutrašnjoj politici, već i kao vanjskopolitički okvir. Tokom decenija, pozivanje na Deklaraciju nezavisnosti služilo je kao inspiracija u borbama za građanska prava, jednakost i društvene promjene, od abolicionista i sufražetkinja, do savremenih pokreta za jednakost i pravdu.
Iako se značenje tih vrijednosti vremenom mijenjalo, njihova simbolička snaga ostaje snažna i danas, posebno 4. jula, kada ih mnogi ponovo iščitavaju i privatno i javno.
Kontroverze i neispunjena obećanja
Iako Deklaracija nezavisnosti govori o jednakosti svih ljudi i njihovom pravu na slobodu, u vrijeme njenog usvajanja veliki broj ljudi nije bio obuhvaćen tim idealima. Afroamerikanci su i dalje bili porobljeni, žene nisu imale pravo glasa ni politički status, a autohtoni narodi potpuno su isključeni iz društvenog poretka koji se tek formirao.
Mnogi istoričari i savremeni kritičari ističu da su ideali slobode utemeljeni na dubokim kontradikcijama; dok se slavio raskid s britanskom krunom, robovski rad bio je osnova privrede u velikom dijelu tadašnje Amerike. Taj paradoks i danas izaziva rasprave o tome kome je zapravo bilo namijenjeno pravo na slobodu, a 4. juli za mnoge postaje i trenutak za refleksiju, a ne samo proslavu.
Četvrti juli kao politički simbol i predmet rasprava
Iako predstavlja simbol jedinstva, 4. juli sve češće postaje prostor za preispitivanje. Suvremena američka politička scena obilježena je dubokim podjelama između republikanaca i demokrata, a posebno izražene tenzije prate povratak Donalda Trumpa na političku scenu. Njegova kandidatura, novi mandat i paralelni sudski procesi dodatno su polarizovali javnost.
Dok jedni Dan nezavisnosti koriste za isticanje patriotizma i tradicionalnih vrijednosti, drugi ističu da sloboda i jednakost još uvijek nisu ostvareni za sve građane. Za mnoge Afroamerikance, žene i pripadnike autohtonih naroda, 4. juli nije dan slavlja, već refleksije.
Četvrti juli u američkoj pop kulturi
Iako je historijski i politički važan, 4. juli je već decenijama i inspiracija u američkoj popularnoj kulturi. Najpoznatiji filmski naslov koji direktno koristi ovaj datum je svakako Independence Day iz 1996. godine, naučnofantastični blockbuster u kojem američki predsjednik predvodi borbu protiv vanzemaljske invazije simbolično predstavljajući ujedinjenje cijelog čovječanstva. Film je postao klasik, ne samo zbog efekata i patriotizma, već i zbog toga što je premijerno prikazivan upravo početkom jula.
U muzičkom smislu, pjesme poput Born in the USA Brucea Springsteena redovno se puštaju tokom prazničnih dana, iako je njihova poruka daleko složenija od površnog patriotizma. Zanimljivo je da je ta pjesma često korištena u političkim kampanjama uprkos tome što kritikuje tretman veterana i radničke klase u SAD-u.
Američki sport takođe koristi 4. juli kao simbol, tradicionalno se igraju bejzbol utakmice, a jedno od najneobičnijih takmičenja svakako je takmičenje u jedenju hot dogova koje se svake godine održava na Coney Islandu. Prijenos ovog događaja redovno prati nekoliko miliona gledalaca, a rekord u broju pojedenih hot dogova, preko 70 za deset minuta drži Joey Chestnut, koji je time postao svojevrsni junak Dana nezavisnosti.
Šta 4. juli znači van granica Amerike?
Američke ambasade širom svijeta organizuju prijeme i događaje kojima povezuju iseljeništvo i diplomatski kor. Tako ni Bosna i Hercegovina nije izuzetak, ambasada SAD-a u Sarajevu tradicionalno koristi 4. juli da istakne partnerstvo i podršku koju SAD pruža Bosni i Hercegovini.
Za Amerikance u inostranstvu, ovaj dan nosi dodatnu težinu i biva trenutak povezanosti sa zemljom porijekla, ali i osvrt na univerzalne vrijednosti koje nadilaze granice.
Poruka koja i dalje traje
U osnovi, 4. juli nije samo sjećanje na historijske događaje, nego i podsjetnik na pravo naroda da odlučuje o vlastitoj sudbini. Iako je to pravo često bilo uskraćeno mnogima, ideja slobode i jednakosti nastavlja da oblikuje američko društvo i njegov odnos prema svijetu.
U vremenu kada se redefinišu vrijednosti, kada se traže novi identiteti i kada ni najstabilnije demokratije nisu imune na unutrašnje potrese, 4. juli ostaje konstanta i to ne kao gotov recept, već kao izazov koji se stalno iznova postavlja.
Trump službeno postao 47. predsjednik SAD-a
Šta bh. dijaspora u Americi misli o izboru Trumpa?
