Može li ono što jedemo biti jedan od načina zaštite od najtežih bolesti? Dok rak i dalje predstavlja jedan od najvećih zdravstvenih izazova savremenog društva, stručnjaci sve češće ističu da se važan dio prevencije krije upravo u svakodnevnim izborima koje pravimo za stolom. Poznati onkolog govori o nekoliko namirnica koje, prema naučnim saznanjima, mogu imati važnu ulogu u zaštiti organizma od razvoja malignih ćelija.
Rak ostaje među vodećim uzrocima obolijevanja i smrtnosti u svijetu, ali način života, a posebno prehrambene navike, mogu značajno utjecati na smanjenje rizika. Prevencija ove bolesti ne svodi se na jednu „čudotvornu“ namirnicu, naglašava dr. André Goy, direktor onkologije u John Theurer Cancer Centeru u američkoj saveznoj državi New Jersey. Prema njegovim riječima, mnogo je važniji cjelokupan obrazac ishrane koji smanjuje upalne procese u tijelu, pomaže održavanju zdrave tjelesne težine i smanjuje izloženost kancerogenim tvarima.
„Naučna istraživanja već duže vrijeme ukazuju na to da prehrana koja se u velikoj mjeri temelji na namirnicama biljnog porijekla i bogata vlaknima može imati važnu ulogu u prevenciji raka“, rekao je Goy za New York Post.
Među namirnicama koje se često izdvajaju u ovom kontekstu nalazi se bobičasto voće. Borovnice, jagode, maline i kupine sadrže visoke koncentracije antocijanina, prirodnih pigmenata koji im daju karakterističnu tamnu boju, ali i snažna antioksidativna svojstva. Prema riječima dr. Goya, brojne studije sugeriraju da fitokemikalije iz bobičastog voća mogu pomoći u smanjenju oštećenja DNK, ublažavanju hroničnih upala u organizmu te jačanju prirodnih mehanizama popravke ćelija.
Značajno mjesto u zdravoj ishrani ima i paradajz. Bilo da se konzumiraju svježe, kao salata, ili pripremljene u sosu za tjesteninu, one predstavljaju jedan od glavnih prehrambenih izvora likopena. Riječ je o snažnom karotenoidnom antioksidansu koji se u brojnim istraživanjima dovodi u vezu sa smanjenim rizikom od raka prostate. Zanimljivo je da se likopen iz paradajza još lakše apsorbira kada je ona termički obrađena, što znači da kuhanjem ova namirnica ne gubi svoja zaštitna svojstva.
Važnu ulogu u prevenciji raka imaju i cjelovite žitarice. Zob, smeđa riža, kvinoja ili hljeb od integralnog brašna sadrže značajne količine prehrambenih vlakana koja doprinose zdravlju crijevnog mikrobioma. Vlakna su posebno važna jer mogu smanjiti rizik od raka debelog crijeva, ali i pomoći u regulaciji metabolizma i tjelesne težine.
„Vlakna su jedan od prehrambenih faktora čija je povezanost s prevencijom raka najdosljednije potvrđena u naučnim istraživanjima“, istakao je dr. Goy.
Posebnu pažnju stručnjaci posvećuju povrću iz porodice kupusnjača, poznatom pod latinskim nazivom Brassica. U ovu grupu spadaju brokula, cvjetača, prokulice, kupus, kelj i rikola, ali i repa, rotkvice, bok choy i raštika. Ovo povrće obiluje vlaknima, vitaminima i antioksidansima, ali i specifičnim biljnim spojevima poznatim kao glukozinolati.
Kada se povrće iz ove grupe nasjecka ili kratko termički obradi, glukozinolati se pretvaraju u biološki aktivne spojeve poput sulforafana. Prema riječima dr. Goya, laboratorijska istraživanja pokazuju da sulforafan može pomoći u detoksikaciji kancerogenih tvari, smanjenju oksidativnog stresa i podršci mehanizmima zaštite DNK.
Važnu ulogu mogu imati i namirnice iz porodice lukova, prije svega bijeli luk i crveni luk. Kada se zgnječe ili nasjeckaju, oslobađaju organosumporne spojeve koji su odgovorni za njihov prepoznatljiv miris i okus. Naučna istraživanja sugeriraju da ovi spojevi mogu usporiti rast tumorskih ćelija, potaknuti procese detoksikacije u organizmu i povezani su s nižim stopama raka probavnog sistema.
Na kraju, dr. Goy naglašava da prehrana predstavlja samo jedan dio šire slike kada je riječ o očuvanju zdravlja. Dugoročna zaštita organizma podrazumijeva i druge životne navike, poput kvalitetnog sna, redovne fizičke aktivnosti i redovnih zdravstvenih pregleda. Također je važno ograničiti unos alkohola i izbjegavati duhan, jer su upravo ovi faktori među najznačajnijim uzrocima nastanka brojnih malignih bolesti.
„Ljudi bi trebali znati da tijelo s vremenom reagira na promjene u načinu života. Briga o tome šta jedemo zapravo nije toliko komplikovana koliko se često misli“, zaključio je Goy, podsjećajući da priroda nudi ogromnu raznolikost biljnih namirnica koje mogu biti dio svakodnevne, uravnotežene ishrane.
