Već dvije godine Ruža Jurušić svoje dane provodi u Domu penzionera Tuzla. Poslije smrti muža, Ruža se razboljela, a spas je, priča nam, našla upravo u ovoj ustanovi.
“Ja sam bila puna vode, ja da nisam ovdje došla je se ne bih mogla izliječit. Djeca mi ne daju kod kuće da budem sama, oni su vani” – priča Ruža.
Martu Adamović zadesila je ista sudbina. I njen muž je preminuo, pa se prije osam mjeseci odlučila na život u Domu.
“Za mene nije samoća. Zato sam došla. Ovdje sam radila i penziju zaradila, i došla sam ovdje u Dom i ovo će mi biti posljednja životna stanica” – kaže Marta.
Kako bi im dani bili ispunjeni i sretni, u Domu se organizuju razne aktivnosti. Od kulinarskih i umjetničkih sekcija do radno okupacionih terapija…
“Imamo i te radno okupacione terapije sa stručnim osobljem Centra za mentalno zdravlje. Utorak je posebno značajan jer je tada tombola” – ističe Mirsad Bakalović, direktor Doma penzionera Tuzla.
No, i pored svih aktivnosti, nigdje nije kao kod kuće…
“Fali mi samo moja kuća, kad hoću kući, puste oni nas…bude mjesec dana, samo moraš vadit test” – kaže nam Ruža.
“Dom je svoj dom, kuća, ali što se tiče ovoga ovdje ja sam zadovoljna” – priča nam Marta.
A da zadovoljni budu svi pobrinuo se menadžment Doma penzionera Tuzla. Iako je dom tamo gdje je porodica, u ovoj ustanovi trude se da korisnicima pruže sve kako bi im približili najdraže.
“Sreća imamo internet, online aplikacije, od zuma, vibera pa im približimo njihovu djecu koja se nalaze van granica” – kazao je Mirsad Bakalović, direktor Doma penzionera Tuzla.
Budući da uskoro stižu vjerski praznici, uskrs, vaskrs i bajram, mnogi korisnici raduju se jer će uskoro vidjeti svoje najdraže.
