Prvi hici Joze Kaldrmdžića prema glinenim metama ispaljeni su upravo na ovom strelištu. Bilo je to neposredno nakon rata. Tri decenije kasnije član Lovačkog društva Tuzla stigao je do reprezentacije Bosne i Hercegovine i desetog mjesta na Svjetskom prvenstvu u paratrapu u Južnoj Koreji. Do takvog rezultata, međutim, ne dolazi se samo dobrim okom i mirnom rukom. Trap traži stalni trening, disciplinu i veliku koncentraciju, ali i ozbiljna finansijska ulaganja.
„Ovo je jako zahtjevan sport i poprilično skup sport. Znači za jedan kvalitetan trening morate uvijek odvojiti nekih sto maraka, a bez treninga nema rezultata, to je definitivno. Jedna kvalitetna puška košta oko 16.000 eura. Mi smo bili tamo sa puškama nekim prosječnim, ali to opet smo pokazali neke rezultate”, kazao je Jozo Kaldrmdžić, član Lovačkog društva Tuzla.
Kod Kaldrmdžića je streljaštvo i porodična tradicija. Pucao je Jozin otac, Jozo je nastavio, a sada istim putem ide i njegov sin Antonio. Sa 28 godina već ima više od dvije decenije iskustva, a otkrio nam je i šta čini jednog dobrog strijelca.
„Trening. Trening, disciplina, koncentracija, mentalni sklop. Evo npr danas imamo dvije serije po 15 meta. Ako nisi skoncentrisan, nebitno koliko da si imao treninga, ako nisi došao psihički odmuran, ne možeš ništa očekivati“, rekao je Antonio Kaldrmdžić, član Lovačkog društva Tuzla.
Upravo ta koncentracija mora ostati ista iz mete u metu. Takmičar ima svega nekoliko trenutaka da reaguje, dok način pucanja, vrsta municije i sigurnosna pravila ostavljaju malo prostora za improvizaciju.
Pored iskusnih takmičara, tu su i oni koji su se ovom sportu priključili tek posljednjih godina. Emir Zahirović iz Srebrenika trapom se bavi tri godine. Kaže da je sport zahtjevan i skup, ali da je upravo prvi pogodak bio dovoljan da mu postane više od povremenog hobija. Uz preciznost, sigurnost je ovdje apsolutno pravilo.
„Prvo puška mora biti otvorena, prazna, do kad se stane na strelište, tek kad treba da se puca, diže se puška, zatvara se i puni se tada. Znači ništa prije toga. Ne smije se okretati oružje prema kolegama niti prema publici“, rekao je Emir Zahirović, član Lovačkog društva Majevica Srebrenik.
Ovogodišnje prvenstvo okupilo je 41 takmičara, raspoređenog u seniorsku, ekipnu i veteransku konkurenciju. Na Staru Majevicu stigli su strijelci iz Tuzlanskog kantona, drugih kantona Federacije BiH, ali i iz Republike Srpske. Takmičenje se održava povodom 2. oktobra, Dana oslobođenja Tuzle, a tradicija traje još od 1997. godine.
„Mislim da je važno da svi podržavamo ovakva takmičenja, posebno lovačka društva koja su društveno odgovorna. Ovo prvenstvo pokazuje i zajedništvo na nivou Bosne i Hercegovine. Lovačko društvo Tuzla organizuje ga već 27. put, a prvo takmičenje održano je još 1997. godine, u koroni ga nije bilo tako da je ovo 27. po redu“, rekao je Zijad Lugavić, gradonačelnik Tuzle.
Pored starijih, iskusnijih takmičara, zainteresovanost za ovaj sport prisutna je i kod mlađih.
„Iskreno, dosta mladih ljudi pokazuje interesovanje i prijavljuje se, ali ova vrsta sporta zahtijeva i značajna finansijska izdvajanja. Takmičari se uglavnom sami finansiraju, što može predstavljati problem. Kada je riječ o organizaciji takmičenja, imamo podršku, kao što je to sada slučaj s Gradom Tuzla, i zahvaljujući tome lakše možemo iznijeti troškove”, kazao je Dževad Korman, predsjednik Lovačkog društva Tuzla.
Za organizatore, rezultat ipak nije jedina vrijednost ovakvih susreta. Lovačko društvo Tuzla okuplja oko 750 članova, a osim sportskih aktivnosti bavi se i brigom o divljači, održavanjem hranilišta i iznošenjem vode i hrane na teren.
