Dvadeset godina imao je sin Dževida Bislimija, kada je poginuo u ratu. Ruku pod ruku, priča nam Dževid krenuli su u odbranu domovine. Njegov sin dao je život za BiH, ali to se, ni 28. godina poslije, ne cijeni dovoljno. To je Dževidu, bolna rana.
”Sva su djeca zlatna poginula. Nije odnos Federacije toliko loš, ali građanstvo je zaboravilo zasluge naše djece. Ne treba nama roditeljima ništa materijalno nego da se ima poštovanja prema toj djeci mrtvoj”, navodi Dževid Bislimi, predstavnik porodica šehida i poginulih boraca iz Čelića.
A poštovanja, tvrde u Savezu, nema dovoljno.
U tu djecu šehida se kunu, a djeca nam nezaposlena, po ulici hodaju, zavise od roditelja koji imaju tako niska primanja…Razim Omerović, predstavnik Saveza organizacija porodica šehida I poginulih boraca TK
Isto mišljenje dijeli i Sabira Mićanović, članica Upravnog odbora Saveza organizacija porodica šehida i poginulih boraca TK
“Osnovna misao nam je da ne zaboravimo one koji sui za sebe ostavili roditelje, supruge, djecu.. nek se na tu djecu niko ne poziva ako ne učini ništa za njih. Nemojmo samo pričati jer nam priča ništa ne donosi. Radimo na tome da djeca budu zaposlena, liječena I da se zaista o njima vodi briga” – kazala je Mićanović.
U posljednje tri godine, ipak, ističu ima pomaka. Ostvarili su pravo na povećanje invalidnina. No I pored toga ove porodice danas žive u teškim uslovima.
“Ono što je nama najveći priortet kao Saveza to su stariji uglavnom roditelji, supruge, imamo ih puno narušenog zdravlja, to sve zavisi od opštine do opštine od grada do grada, ali da je u dobrom stanju, nije baš, nije”, kazao je Sadmir Džebo, predsjenik Skupštine Saveza organizacija porodica šehida i poginulih boraca TK.
Iz Saveza su poručili da se nadaju boljem, te da sjećanje na najhrabrije sinove BiH nikada ne padne u zaborav.
