Prije tačno 30 godina, 6. novembra 1996. godine, reprezentacija Bosne i Hercegovine ostvarila je pobjedu koja je zauvijek ostala upisana u historiju našeg nogometa. Na prepunom Koševu, pred približno 40.000 gledalaca, tadašnji Ljiljani savladali su moćnu Italiju rezultatom 2:1, a golove za veliko slavlje postigli su Hasan Salihamidžić i Elvir Bolić.
Sarajevo je tek izlazilo iz ratnih godina, a dolazak jedne od najjačih reprezentacija svijeta bio je mnogo više od obične prijateljske utakmice. Za grad koji je preživio opsadu i državu koja je tek počinjala graditi svoju nogometnu historiju, taj novembarski dan imao je posebno značenje.
Na Koševo su stigli Paolo Maldini, Gianfranco Zola, Demetrio Albertini, Francesco Toldo i drugi velikani italijanskog nogometa. Italija je samo dvije godine ranije igrala finale Svjetskog prvenstva, a njen selektor bio je čuveni Arrigo Sacchi.
Ipak, na terenu se dogodilo nešto što je malo ko očekivao.
Salihamidžić i Bolić za pobjedu koja se pamti tri decenije
Bosanskohercegovačka reprezentacija, koju je s klupe predvodio Fuad Muzurović, od prve minute pokazala je da se ne namjerava samo braniti protiv velikog favorita.
Već u šestoj minuti Hasan Salihamidžić pogodio je za vodstvo Bosne i Hercegovine i izazvao erupciju oduševljenja na tribinama Koševa.
Italijani su brzo odgovorili. Enrico Chiesa je u 12. minuti izjednačio na 1:1, ali domaća selekcija nije odustajala.
Pred kraj prvog poluvremena, u 44. minuti, Elvir Bolić izbjegao je ofsajd zamku, zaobišao italijanskog golmana Francesca Tolda i poslao loptu u mrežu za 2:1.
Bio je to pogodak koji je Bosni i Hercegovini donio prvu pobjedu u historiji njene zvanične reprezentacije.
Utakmica koja je značila više od nogometa
Iako je susret bio prijateljskog karaktera, njegov značaj nadilazio je konačan rezultat.
Bio je to jedan od prvih velikih međunarodnih sportskih događaja u poslijeratnom Sarajevu. Utakmica je počela u poslijepodnevnim satima jer reflektori na Koševu tada nisu bili u funkciji.
Italijanski nogometni savez preuzeo je troškove organizacije susreta, pruživši tako podršku povratku međunarodnog nogometa u Bosnu i Hercegovinu.
Pobjeda je imala i konkretan sportski značaj. Uspješna organizacija susreta pomogla je da FIFA odobri igranje narednih kvalifikacijskih utakmica reprezentacije BiH na domaćem terenu, umjesto u inostranstvu.
Za mnoge navijače ta utakmica ostala je simbol jednog vremena, kada se nakon ratnih stradanja ponovo moglo zajedno radovati na tribinama.
