Za njihovo dobro postoje granice koje roditelji ne bi trebali prelaziti. Popuštanje može izgledati kao lakše rješenje u trenutku umora ili stresa, ali dugoročno ostavlja posljedice na djetetov karakter i odnose s drugima. Upravo zato je važno prepoznati ponašanja koja se ne bi smjela tolerisati i reagovati smireno, ali dosljedno.
Odnosi u porodici i poštovanje drugih
Rivalstvo između braće i sestara često počinje osjećajem nepravde. Djeca moraju imati osjećaj da su jednako voljena i uvažena, jer u suprotnom dolazi do ljubomore, podmetanja i narušavanja povjerenja. Kada jedno dijete dobije nešto, važno je objasniti zašto i drugome pokazati pažnju, kao i jasno reagovati ako neko uporno povređuje drugog. Učenje poštovanja tuđih stvari i privatnosti temelj je zdravih odnosa u porodici.
Bezobrazno ponašanje prema drugima, a posebno prema roditeljima, ne bi se smjelo opravdavati godinama ili raspoloženjem. Dijete koje ne uči poštovanje teško kasnije gradi kvalitetne odnose. Važno je razgovarati s djetetom i objasniti mu da se prema drugima treba odnositi onako kako bi i samo željelo da se drugi ponašaju prema njemu.
Navike koje oblikuju karakter djeteta
Sklonost krađi kod djece često nije vezana za potrebu, već za želju da privuku pažnju. Iako djeca znaju da je to pogrešno, važno je reagovati razgovorom, a ne samo kaznom. Više zajedničkog vremena, igre i iskrene komunikacije pomažu djetetu da se osjeti viđenim i prihvaćenim, bez potrebe za lošim ponašanjem.
Laganje je često posljedica straha od roditeljske reakcije. Kada dijete napravi grešku, smiren i razuman odgovor uči ga da je istina sigurnija od laži. Objašnjenje da istina prije ili kasnije izađe na vidjelo pomaže djetetu da shvati dugoročne posljedice neiskrenosti.
Nestrpljivost i vikanje ne bi trebali biti način da dijete dobije pažnju. Ako roditelj u tom trenutku popusti, dijete uči da je takvo ponašanje efikasno. Mirno objašnjenje da će doći na red kasnije pomaže djetetu da razvije strpljenje i poštovanje prema drugima.
Sebično ponašanje se smanjuje kada djeca uče da budu dio zajednice. Uključivanje u kućne obaveze i zajedničke aktivnosti razvija osjećaj odgovornosti i brige za druge, a istovremeno jača porodične veze.
Pravljenje da nešto ne vide, posebno u situacijama nepravde, važno je prepoznati i ispraviti na vrijeme. Djeca trebaju naučiti da reaguju kada vide nasilje, ruganje ili siromaštvo, bilo da se radi o prijavljivanju problema odraslima ili pružanju pomoći koliko mogu. Tako se od malih nogu gradi empatija i osjećaj društvene odgovornosti.
