Prije 31 godinu počeo je sistemski progon i ubijanje građana Prijedora nesrpske nacionalnosti. Lokalna vlast 31. maja 1992. godine izdala je naredbu nesrpskom stanovništvu da obilježe svoje kuće bijelim čaršafima i da iz kuća izlaze sa bijelim trakama. Sada je 31. maj Dan bijelih traka, a obilježen je i u Tuzli.
Prijedorčanka Elvisa Hegić ovog 31. maja nije u rodnom kraju. Slučajno je u Tuzli, gdje građani odaju počast nevino stradalim stanovnicima Prijedora i Potkozarja. Zatečena je tim činom.
”Prvo što sam vidjela jesu bijele trake, odmah sam pohrlila i to me dirnulo, da ipak ovaj dio Bosne nije zaboravio djecu Potkozarja” – priča nam Elvisa.
Neradno se prisjeća ratnih dešavanja, ali dobro pamti poziv sa lokalnog radija 31. maja 92.
“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice” – pušteno je na radiju tog 31. maja, prisjeća se Elvisa.
Nakon ove objave, uslijedio je sistemski progon i ubijanje građana Prijedora nesrpske nacionalnosti.
“Do 19. jula smo bili maltretirani, buđeni kad su bile slave. 19. jula smo pokupljeni u autobuse, odvojeni su muškarci i žene. Nas su žene stavili u autobuse i odvezli preko Banjaluke do Skender Vakufa i za Travnik. Rođak mi je pred očima ubijen. Trebao je da sveže patike, imao je samo 15 godina. Pitao je mogu li da svežem patike, svezao je patike i bio ubijen na licu mjesta” – priča ona.
Teške trenutke u tom gradu proživljavali su sestra i zet Nusreta Omeraševića. Slušao je kaže, dosta o stradanju Prijedorčana.
”Znam da je bila, reklo bi se na ulazu u jedan od logora, neko je spasio od normalnih ljudi. i zet isto tako, spašen je, nije došao do logora, sve je ostalo, otišli su za Njemačku, danas su u Americi” – kazao nam je Nusret.
Desetine hiljada Prijedorčana je protjerano, a ubijeno je više od tri hiljade. Građani širom BiH prisjećaju se ubijenih u tom gradu noseći oko ruke bijele trake.
”Pokušavamo da ostvarimo kontakt sa građanstvom tako što dijelimo bijele trake i pitamo da li su upoznati sa samim značenjem ovog datuma. Bude i onih koji znaju i onih koji ne znaju” – kazala je Almasa Bečić, predsjednica Omladinskog pokreta Revolt.
Stariji građani znaju mnogo o dešavanjima u Prijedoru, a aktivisti žele mlade uputiti u događaje iz 92., kako se zločin ne bi zaboravio.
”Smatram da bi se ovakve akcije trebale provoditi u čitavoj BiH, tako da svi odamo počast tim žrtvama” – istakla je Azra Musić, aktivistica Omladinskog pokreta Revolt.
Tuge će, kaže Elvisa, kod nje biti dok je živa. Nema se namjeru vratiti u rodni kraj, ali će kao i ovi mladi, svoju priču i proživljene trenutke iz 92. pričati novim generacijama. Bitno je, potcrtava, ne zaboraviti.
