Svjetski dan televizije obilježava se 21. novembra, a historija jednog od najutjecajnijih medija krije i priču o neobičnom televizijskom junaku. Mnogo prije televizijskih voditelja, popularnih serija i prijenosa koje su pratili milioni ljudi, važnu ulogu u razvoju televizijske slike imao je jedan crno-bijeli mačak. Njegova figura pomagala je inženjerima u eksperimentima koji su postavili temelje televizije kakvu danas poznajemo.
Riječ je o Mačku Feliksu, popularnom crtanom junaku koji je krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća postao jedan od najpoznatijih testnih likova u historiji televizije. Iako se na društvenim mrežama često može pročitati da je upravo on bio prva stvar ikada prikazana na televizijskom ekranu, historijski podaci govore nešto drugačije.
Mačak Feliks nije bio prva televizijska slika, ali njegova uloga u razvoju ovog medija bila je značajna. Da bismo razumjeli kako je jedan crtani lik završio u televizijskoj laboratoriji, potrebno je vratiti se u vrijeme kada je prenošenje pokretne slike na daljinu predstavljalo veliki tehnološki izazov.
Svjetski dan televizije obilježava se od 1996. godine
Ujedinjene nacije proglasile su 21. novembar Svjetskim danom televizije 1996. godine, nakon održavanja prvog Svjetskog televizijskog foruma. Cilj obilježavanja nije slavljenje televizijskog uređaja, nego prepoznavanje utjecaja televizije na informisanje javnosti, donošenje odluka i razumijevanje važnih društvenih pitanja.
Televizija je tokom decenija postala jedan od glavnih izvora vijesti, obrazovnih sadržaja i zabave. Omogućila je ljudima da događaje iz drugih dijelova svijeta prate gotovo istovremeno s njihovim odvijanjem, mijenjajući način na koji društvo prima informacije.
Iako se danas televizijski sadržaji gledaju i putem mobilnih telefona, računara i digitalnih platformi, televizija je zadržala značajnu ulogu u praćenju vijesti, sportskih događaja i drugih programa uživo.
Prva televizijska slika nastala je mnogo prije Mačka Feliksa
Kada se govori o počecima televizije, jedno od najvažnijih imena je škotski izumitelj John Logie Baird, koji je tokom dvadesetih godina prošlog stoljeća razvijao sistem za prenošenje pokretnih slika.
Baird je 1925. godine u svojim eksperimentima koristio lutku poznatu kao Stooky Bill. Njeno lice bilo je pogodno za testiranje jer su izražene crte omogućavale lakše prepoznavanje slike na tadašnjim primitivnim ekranima.

U eksperiment je kasnije uključio i čovjeka. William Edward Taynton ostao je zabilježen kao jedan od prvih ljudi čije je lice uspješno preneseno putem ranog televizijskog sistema.
Baird je 26. januara 1926. godine u Londonu javno demonstrirao funkcionalan sistem za prenošenje pokretne televizijske slike.
Za razliku od današnjih televizora, njegova tehnologija koristila je mehaničke rotirajuće diskove. Slika je bila mala, niske rezolucije i sastavljena od ograničenog broja linija, zbog čega su detalji bili teško prepoznatljivi.
Ipak, ovi eksperimenti pokazali su da se pokretna slika može prenijeti na daljinu, čime je otvoren put daljnjem razvoju televizije.
Kako je Mačak Feliks postao televizijska zvijezda?
Mačak Feliks, poznat i kao Felix the Cat, pojavio se u animiranim filmovima još 1919. godine. Njegovo crno tijelo, bijele oči i jednostavne, prepoznatljive linije učinile su ga jednim od popularnih animiranih likova tog vremena.
Upravo te osobine pokazale su se korisnim i za razvoj televizije.
Američka kompanija RCA koristila je od 1928. godine figuru Mačka Feliksa u eksperimentalnim televizijskim testovima. Prema podacima Early Television Museuma, figura visoka približno 30 centimetara služila je kao testni motiv tokom razvoja ranih televizijskih sistema.
Figura je postavljana na okretnu podlogu kako bi inženjeri mogli pratiti kako televizijski sistem prikazuje objekat u pokretu. Njena jednostavna silueta i snažan kontrast olakšavali su podešavanje slike u vrijeme kada televizijska tehnologija nije mogla jasno prikazivati sitne detalje.
Za razliku od ljudi, figura je mogla satima ostati pred kamerom, što je bilo posebno korisno tokom dugotrajnih tehničkih ispitivanja.
Tako je Mačak Feliks, bez ijedne izgovorene riječi i bez vlastite televizijske emisije, postao jedan od najpoznatijih simbola prvih televizijskih eksperimenata.
Njegovo mjesto u historiji često je pogrešno predstavljeno tvrdnjom da je bio prva stvar ikada emitovana na televiziji. Međutim, Bairdovi eksperimenti s lutkom i ljudskim licima prethodili su testovima RCA, zbog čega Feliksa treba posmatrati kao jednog od pionirskih televizijskih testnih likova, a ne kao prvu televizijsku sliku.
Kada je počelo redovno emitovanje televizijskog programa?
Razvoj televizije nije se dogodio preko noći. Nakon prvih laboratorijskih eksperimenata uslijedili su pokušaji organizovanog emitovanja programa za gledaoce.
BBC je 1929. godine počeo eksperimentalno televizijsko emitovanje koristeći Bairdovu tehnologiju. Programi su bili kratki, tehnički ograničeni i dostupni malom broju gledalaca koji su posjedovali odgovarajuće prijemnike.
Velika prekretnica dogodila se 2. novembra 1936. godine, kada je BBC iz londonskog Alexandra Palacea pokrenuo redovnu televizijsku službu visoke definicije prema tadašnjim tehničkim standardima.

Program je uključivao najave, muzičke nastupe i druge studijske sadržaje, a emitovanje je organizovano prema unaprijed utvrđenom rasporedu.
Iako su i prije toga postojali različiti oblici televizijskog emitovanja, početak rada BBC-jeve službe iz 1936. godine smatra se jednim od ključnih događaja u razvoju redovne televizije.
Televizija je tako postepeno izlazila iz eksperimentalnih laboratorija i postajala medij dostupan javnosti.
Prijenosi uživo promijenili su način praćenja događaja
Jedna od najvećih prednosti televizije postala je mogućnost da gledaoci prate događaje u trenutku njihovog odvijanja.
Prvi eksperimenti već su omogućavali prenošenje pokretnih slika uživo, ali su vanjski televizijski prijenosi donijeli novu dimenziju ovom mediju. Kamere više nisu bile ograničene samo na laboratorije i televizijske studije.
BBC je 1937. godine televizijski prenosio krunidbenu povorku povodom krunisanja britanskog kralja Georgea VI i kraljice Elizabeth. Bio je to jedan od prvih značajnih vanjskih televizijskih prijenosa, koji je pokazao mogućnosti praćenja velikih javnih događaja putem televizijskog ekrana.

Broj televizijskih gledalaca u to vrijeme bio je relativno mali, ali je značaj ovakvih prijenosa bio velik za daljnji razvoj medija.
Tokom narednih decenija televizija je omogućila praćenje važnih političkih, društvenih, kulturnih i sportskih događaja. Posebno mjesto u historiji zauzima televizijski prijenos slijetanja čovjeka na Mjesec 1969. godine, kada su milioni ljudi širom svijeta mogli pratiti jedan od najvažnijih trenutaka istraživanja svemira.
Prijenosi uživo postali su sastavni dio televizijskog novinarstva, omogućavajući gledaocima da neposredno prate događaje od javnog interesa.
Od prvih eksperimenata do savremene televizije
Od malih, treperavih ekrana do današnjih televizora visoke rezolucije prošlo je jedno stoljeće intenzivnog tehnološkog razvoja.
Mehaničke sisteme zamijenila je elektronska televizija, crno-bijelu sliku programi u boji, a analogno emitovanje u velikom dijelu svijeta ustupilo je mjesto digitalnoj tehnologiji.
Promijenile su se i navike publike. Televizijski program više nije vezan isključivo za uređaj u dnevnom boravku niti za tačno određeni termin emitovanja. Vijesti, emisije, filmovi i drugi sadržaji dostupni su putem interneta, mobilnih uređaja i različitih digitalnih platformi.
Svjetski dan televizije zato je i prilika za podsjećanje na tehnološke početke medija koji je promijenio način informisanja i komunikacije.
Među tim počecima posebno mjesto pripada i Mačku Feliksu. Njegova figura korištena je u televizijskim eksperimentima RCA od 1928. godine, kada su inženjeri pomoću jednostavnog, kontrastnog lika ispitivali mogućnosti prikazivanja pokretne slike.
Možda će vam se svidjeti i ovo Rođendan Davida Attenborougha: Stoljeće života čovjeka koji je promijenio pogled na prirodu

