Prehidratacija je stvaran i potencijalno opasan problem koji u najtežim slučajevima može imati i smrtonosne posljedice. Ipak, postoji vrlo jednostavan i besplatan način da provjerite unosite li premalo ili previše tekućine.
Danas postoji mnogo načina za praćenje unosa tečnosti, od pametnih boca koje podsjećaju kada treba piti vodu, do aplikacija koje svakih sat vremena šalju upozorenja da je vrijeme za još jedan gutljaj. Zbog toga se mnogi pitaju unose li dovoljno tečnosti, ali se rjeđe postavlja pitanje može li se pretjerati s hidratacijom i šta se tada dešava u organizmu.
Na to pitanje odgovorila je Colleen Muñoz, suosnivačica Centra za zdravlje i hidrataciju pri Univerzitetu Hartford, u podcastu HuffPosta „Am I Doing It Wrong?“. Ona je potvrdila da je unošenje prevelikih količina vode stvarna pojava. Kako je navela, to se ne događa tako često kao dehidracija, koja je znatno češća, ali je riječ o stanju na koje ipak treba obratiti pažnju.
Glavni problem kod unosa previše vode ili drugih tečnosti jeste to što može doći do opasnog razrjeđivanja elektrolita u krvi. Elektroliti, prije svega natrij, ali i kalij, magnezij, hlorid i kalcij, moraju ostati u ravnoteži kako bi se očuvala zdrava krv, pravilan srčani ritam, funkcija mišića i druge važne tjelesne funkcije. Kada se ta ravnoteža naruši, mogu se javiti mučnina, povraćanje, glavobolja i grčevi u mišićima.
Takvo stanje naziva se hiponatrijemija i, prema novijim podacima, predstavlja najčešći poremećaj elektrolita kod hospitaliziranih pacijenata.
Posljedice mogu biti i mnogo ozbiljnije. Ako se elektroliti previše razrijede, mogu nastupiti teške komplikacije koje su uglavnom povezane sa živčanim sistemom, uključujući oticanje mozga, komu, pa čak i smrt, i to u veoma kratkom roku.
Muñoz je podsjetila i na slučaj žene iz Los Angelesa koja je 2007. godine preminula nakon bizarnog takmičenja koje je organizovala jedna radijska stanica. Takmičenje je nosilo naziv „Pee for a Wii“, a pobjednik je trebao biti onaj ko tokom jednog dana popije najviše vode. Žena je, nažalost, izgubila život, a prema riječima Muñoz, organizatori prije toga nisu konsultovali stručnjake.
Iako je rizik za opštu populaciju manji, prekomjerna hidratacija predstavlja ozbiljnu prijetnju za sportiste, i profesionalce i rekreativce. Muñoz upozorava da se ovakvi slučajevi dešavaju i među sportistima, te da je situacija dodatno opasna jer se sve odvija brzo, a simptomi se ne prepoznaju uvijek na vrijeme. Zbog toga neki nastavljaju piti vodu misleći da su kolabirali zbog dehidracije, iako je problem zapravo suprotan.
Posebno su ugroženi učesnici maratona i triatlona koji nemaju individualno prilagođen plan hidratacije. Mnogi od njih polaze od pretpostavke da je više vode uvijek bolje, iako se možda ne znoje toliko i ne gube toliko soli koliko misle. Upravo takvo pretjerivanje s unosom vode može dovesti do tragičnih posljedica.
Pitanje koliko je vode zapravo dovoljno nema isti odgovor za sve. Muñoz navodi da većini ljudi dnevno treba između dvije i četiri litre vode, u zavisnosti od tjelesne mase, nivoa aktivnosti i drugih individualnih faktora, uključujući i to koliko se neko znoji.
Staro pravilo o osam čaša vode dnevno savremena nauka uglavnom je odbacila. Novije smjernice Nacionalne akademije za medicinu predlažu prilagođeniji pristup, pa se okvirno preporučuje oko 3,7 litara tečnosti dnevno za muškarce i 2,7 litara za žene. U taj unos ne ubraja se samo voda koju pijemo, nego i tečnost iz drugih napitaka i hrane.
Važno je znati i da se pravilna hidratacija ne postiže isključivo običnom vodom. U dnevni unos ulaze i kafa, čaj, sportski napici i sokovi, kao i namirnice koje sadrže veću količinu vode.
Jedan od najjednostavnijih načina da provjerite jeste li pravilno hidrirani jeste da obratite pažnju na boju urina. Muñoz kaže da to nije savršen pokazatelj, ali jeste vrlo dostupan i može dati korisne informacije. Prema njenim riječima, poželjna je svijetložuta boja, slična boji limunade ili slame.
Suprotno uvriježenom mišljenju, potpuno proziran urin nije nužno dobar znak. On može ukazivati na to da ste unijeli previše tečnosti. Stručnjaci upozoravaju da stalno proziran urin može značiti da su bubrezi opterećeni i da rade brže nego što je potrebno kako bi iz organizma izbacili višak vode.
Muñoz ističe da se i danas često susreće s pogrešnim uvjerenjem da je proziran urin znak idealne hidratacije. Kako objašnjava, to nije tačno, jer i prekomjerno pijenje vode može biti problem.
Ako primijetite da vam je urin uporno proziran čak i kada smanjite unos tečnosti, preporučuje se odlazak ljekaru kako bi se isključila druga zdravstvena stanja.
