Psi su naši vjerni saputnici, ali nisu svi jednako poslušni niti jednako laki za dresuru. Neke pasmine brzo usvajaju naredbe i uživaju u učenju, dok druge mogu biti tvrdoglave i zahtijevaju više strpljenja i dosljednosti svojih vlasnika. Upravo razumijevanje karakteristika određene pasmine ključno je za uspješan trening i skladan odnos između psa i čovjeka.
Veterinarka Anna Forman za Daily Express objasnila je koje su pasmine najlakše, a koje najteže za dresuru, te istaknula najčešće greške koje vlasnici prave. Prema njenim riječima, španijeli, pudle i graničarski škotski ovčari spadaju među najlakše za obuku, dok biglovi, haskiji i jazavčari važe za posebno tvrdoglave pse kojima je potrebno mnogo više truda i strpljenja.
Dr. Forman naglašava da se psi najbolje treniraju putem pozitivnog potkrepljenja, nagrada, ponavljanja i dosljednosti. Kazne i negativne reakcije, poput ukora, ne donose rezultate jer psi ne povezuju negativnu posljedicu s radnjom. Tako, primjerice, ako pas mokri u kući, a vlasnik ga ukori nakon što je radnja završena, životinja neće razumjeti zašto je kažnjena. Štaviše, ukor može biti kontraproduktivan jer pažnja – pa makar i negativna – psu može izgledati kao nagrada.
Najbolje nagrade su poslastice, omiljena hrana ili jednostavno pažnja vlasnika. Nedresiran pas može biti težak za kontrolu, a u određenim okolnostima i potencijalno opasan, posebno u nepoznatim situacijama kao što su posjete veterinaru.
Ako pas nije dovoljno dresiran, posjete veterinaru mogu postati izuzetno zahtjevne. U takvim slučajevima i jednostavni postupci poput čišćenja ušiju ili skraćivanja noktiju često su nemogući bez sedacije. Osim toga, nedovoljna poslušnost povećava rizik od agresivnog ponašanja i potencijalnih povreda drugih ljudi ili životinja.
Veterinarka dr. Anna Foreman naglasila je da je za svakog psa ključno usvojiti barem nekoliko osnovnih naredbi, a među njima je izdvojila pet najkorisnijih. Na prvom mjestu je „sjedi“, jer predstavlja osnovu i polaznu tačku za učenje ostalih komandi. Odmah zatim slijedi „ostani“ ili „čekaj“, jedna od najvažnijih naredbi u svakodnevnim situacijama. Pas koji zna da čeka može spriječiti mnoge nezgode – od gutanja hrane i predmeta koji mu mogu naškoditi, do opasnih situacija poput izlijetanja na cestu.
Treća naredba koju dr. Anna Foreman smatra ključnom je „dođi/vrati se“, jer sposobnost psa da se odmah odazove pozivu vlasnika može spriječiti brojne opasne situacije. Pas može pobjeći iz dvorišta, otrčati tokom šetnje ili se naći u hitnoj okolnosti gdje je brz povratak presudan. Pouzdana reakcija na poziv vlasnika donosi sigurnost i olakšava kontrolu u svakodnevnim situacijama.
Sljedeća naredba je „lezi/okreni se“, koja je posebno korisna prilikom veterinarskog pregleda jer olakšava rukovanje psom i izvođenje potrebnih zahvata. Peta važna naredba je „idi na WC“, odnosno dresura psa da obavi nuždu na zapovijed. To može biti vrlo praktično kada ste daleko od kuće, kada psa čuva druga osoba ili kada je potrebno prikupiti uzorke urina ili stolice.
Dr. Foreman naglašava da je najbolje započeti s treningom što ranije, idealno u prvih četrnaest sedmica života psa, jer u tom periodu najbrže usvajaju naredbe i nove obrasce ponašanja. Dresura je moguća i kasnije, ali tada proces traje duže i može zahtijevati više strpljenja i upornosti.
