Kada govorimo o ravnopravnosti žena često ne razmišljamo o jeziku i njegovoj upotrebi. Sasvim nam je prirodno da imamo učitelja i učiteljicu, kuhara i kuharicu, doktora i doktoricu.S druge strane, zastat ćemo ili prelomiti jezik ako želimo osloviti ženu koja radi u rudniku, ženu koja se bavi pitanjima tehničkog sekretara, ženu vojnika i slično. Postoje li jezičke prepreke u upotrebi rodno osjetljivog jezika ili je u pitanju neinformisanost i nedostatak društvene, ali i političke volje?
