Na policama prodavnica danas se nalaze dvije vrste cimeta, a na to većina građana ne obraća pažnju. Kada govorimo o temi cimet i zdravlje, važno je odmah na početku znati da nisu svi cimeti isti, niti imaju isti uticaj na organizam.
Dvije vrste cimeta u prodaji
U prodaji su najčešće cejlonski i kineski cimet. Cejlonski cimet, koji se često naziva i pravim cimetom, blažeg je okusa i svjetlije boje, dok je kineski cimet, poznat i kao kasija, tamniji, jačeg i oštrijeg mirisa. Upravo kineski cimet dominira u većini marketa i koristi se u industrijskoj proizvodnji zbog niže cijene i izraženijeg ukusa.
Razlika između ove dvije vrste nije samo u aromi. Kada je riječ o kineskom cimetu razlika leži u sastavu. Kineski cimet sadrži znatno veće količine kumarina, prirodne supstance koja u većim dozama može imati štetan uticaj na jetru. Cejlonski cimet sadrži minimalne količine kumarina i zbog toga se smatra sigurnijim za češću upotrebu.
Upravo zbog toga su se ovom temom bavile i evropske zdravstvene institucije. Evropska agencija za sigurnost hrane dala je preporuke kada je u pitanju unos kumarina. Prema njihovim smjernicama, podnošljivi dnevni unos iznosi 0,1 miligram po kilogramu tjelesne mase. Ta granica se, prema dostupnim podacima, može premašiti već kod redovne svakodnevne upotrebe kineskog cimeta, naročito ako se koristi u napitcima ili kao dodatak ishrani.
Problem, kako ističu stručnjaci, ne nastaje kod povremene upotrebe cimeta u kolačima ili kuhanju. Rizik se javlja kada kineski cimet postane dio svakodnevne rutine, što je sve češća praksa pod uticajem savjeta sa društvenih mreža i raznih alternativnih preporuka. Dugotrajna i nekontrolisana upotreba može opteretiti jetru, posebno kod osjetljivih grupa.
Evropske preporuke posebno naglašavaju oprez kod djece, trudnica, osoba koje već imaju oboljenja jetre, kao i kod onih koji svakodnevno konzumiraju cimet u čajevima ili toploj vodi. U takvim slučajevima, stručnjaci savjetuju da se bira cejlonski cimet ili da se kineski koristi isključivo povremeno.
