U Tuzli je 11. septembra održano redovno okupljanje članica Udruženja „Žene Srebrenice“, s ciljem podsjećanja domaće i međunarodne javnosti na genocid u Srebrenici i Podrinju, te stalnog insistiranja na istini, pravdi i kažnjavanju odgovornih.
Svjedočanstva o bolu i nestalima
Rejha Avdić iz Bratunca, članica Udruženja, već tri decenije traga za posmrtnim ostacima supruga Ismeta. Ona je podsjetila da bol nije prestala i da porodice žrtava žive u neizvjesnosti.
„Ja se zovem Rejha Avdić, ja sam od Bratunca. ‘92. sam protjerana iz moga mjesta Bjelovac u Srebrenici. U Srebrenicu sam došla i bila do ‘95. ‘95. smo protjerani, normalno ovamo, ja sam došla s petero djece. Muž mi je otišao šumom i muža još nisam pronašla. Nakon toliko godina još ništa nema, nikakvih naznaka.“, kazala je Avdić.
Poruka upućena institucijama
Predsjednica Udruženja „Žene Srebrenice“ Nura Begović istakla je da bol i vapaj majki ne prestaju, te da će se okupljanja nastaviti sve dok posljednja žrtva ne bude pronađena.
“Dali smo sve od sebe, sve, sve smo dokazali da se genocid počinio, da naših nema, da odjevne predmete tražimo, tražimo njihove poslovne ostatke i jednostavno i ovaj 11. poručujemo svim institucijama, a zna se kome – Počnimo od instituta, od tužilastva, od vlasti, od političara koji jednostavno… Znamo ko ovo sve sprječava i ko negira i hoćemo po imenu i prezmenu, odgovorni da se oni kazne i da budu zatvoreni što su počinjali genocid.“
Podrška mladih
Okupljanje su podržali i učenici srednjih škola iz Tuzle, koji su svojim prisustvom naglasili važnost sjećanja i prenosa istine na mlađe generacije.
„Došli smo da podržimo majke Srebrenice i da pokažemo da ne smijemo zaboraviti 11. juli. To je genocid, najstrašniji zločin u našoj historiji i ne smijemo ga negirati.“, rekao je Ivano Pejić, učenik Medicinske škole u Tuzli.
Stalni zahtjev za istinom
Učesnice okupljanja ponovile su zahtjeve da se otvore registrovane masovne grobnice, identifikuju posmrtni ostaci i kazne odgovorni za zločine i njihovo negiranje. Poručile su da bez istine i pravde nema ni trajnog mira, te da će okupljanja nastaviti i dalje, svakog 11. u mjesecu.