Glukometri u Federaciji BiH, koje koriste djeca oboljela od dijabetesa tip 1, ponovo su izazvali zabrinutost među roditeljima.
Nakon što je okončan tender, započela je distribucija glukometara, inzulinskih pumpi i trakica, ali strah koji se proteže godinama ostaje isti. Roditelji sumnjaju u ispravnost uređaja, tvrdeći da mjerenja nisu tačna i da to može imati ozbiljne posljedice po zdravlje njihove djece.
Udruženje oboljelih od dijabetesa tip 1 mjesecima upozorava institucije na ovaj problem, ali odgovora nema. Predsjednica Udruženja, Alma Mulaosmanović, kaže za Faktor kako su se više puta obraćali Federalnoj vladi, Ministarstvu zdravstva i Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, ali bez rezultata.
Posljednji dopis upućen je i Vijeću za djecu FBiH, koje bi prema zakonskoj nadležnosti trebalo da reaguje.
Rješenje, kako ističe Mulaosmanović, postoji djeci se može omogućiti pravo na izbor medicinskog pomagala, kao što je to slučaj s odraslima, koje pokrivaju kantonalni zavodi.
Također, predloženo je da se sredstva za glukometre u Federaciji BiH ne dodjeljuju prema kriteriju najniže cijene, već prema kvalitetu i sigurnosti proizvoda.
Dok roditelji i dalje strahuju da će njihova djeca koristiti glukometre koji daju pogrešne vrijednosti, situaciju dodatno usložnjava nedostatak komunikacije među institucijama.
U Udruženju tvrde da između Federalnog ministarstva zdravstva i Zavoda ne postoji funkcionalan protok informacija. Podsjećaju i da je na sastanku kod premijera FBiH prije više od godinu dana dogovoreno prebacivanje nadležnosti na kantone, ali se Ministarstvo nije oglasilo tim povodom.
Roditelji najviše brine to što glukometri u Federaciji BiH koje je nabavio Zavod nisu klinički ispitani u EU, a proizvođač je iz Kine.
Aparati se dijele u domovima zdravlja, a njihovu upotrebu odobrila je Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH. Prema tvrdnjama roditelja, uređaji vrlo često ne prepoznaju hipoglikemiju, a odstupanja u mjerenju su toliko ozbiljna da mogu ugroziti život djeteta.
Iako je BiH potpisnica Konvencije o pravima djeteta, prema kojoj je svako dijete dužno dobiti najbolju moguću njegu, to se u praksi ne dešava.
Sve je više djece, posebno predškolskog uzrasta, oboljele od dijabetesa tip 1, a zabrinjava i podatak da u nekim porodicama čak dvoje ili troje djece ima ovu bolest. Roditelji, i pored loše finansijske situacije, nerijetko sami kupuju trakice i glukometre jer ne žele riskirati tačnost uređaja koji im je dodijeljen.
Jedna kutija trakica košta između 36 i 40 KM, a djeci koja su nedavno oboljela mjesečno su potrebne i do tri kutije, što mjesečno prelazi 100 KM.
Poseban teret predstavlja i nabavka inzulinskih pumpi, čija cijena prelazi 5.000 KM. Takav izdatak većina roditelja ne može priuštiti, a država, kako kažu iz Udruženja, ne osigurava adekvatnu podršku.
Dodatni problem je i što se u tenderskim uslovima ne traži da medicinska sredstva budu u upotrebi u državama EU, što bi moglo biti minimalna garancija kvaliteta.
Roditelji više ne traže privilegije, traže minimum sigurnosti, pravo na izbor i ravnopravan tretman za svoju djecu, jer glukometri u Federaciji BiH ne smiju biti alat za uštedu, već sredstvo koje spašava život.
