U organizaciji Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ Tuzla i Centra za kulturu Tuzla, u srijedu, 1. oktobra u 19 sati, u Domu književnosti na Sonom trgu biće održana promocija sabranih djela Radovana Jovanovića.
Program promocije
Domaćini večeri su Mirjana Lazarević, predsjednica SPKD Prosvjeta Tuzla, i Fatmir Alispahić, priređivač i urednik sabranih djela. O Jovanovićevom životu i stvaralaštvu govorit će Laura Barna, istoričarka umjetnosti i književnica, te književnik, novinar i scenarista Vule Žurić.
Promocija se organizuje uz podršku Grada Tuzla, a ulaz je slobodan. Organizatori pozivaju građane da svojim prisustvom doprinesu obilježavanju književnog naslijeđa Radovana Jovanovića.
Prvi savremeni književnik Tuzle i sjeveroistočne Bosne
Radovan Jovanović (1889–1937) smatra se prvim savremenim književnikom Tuzle i šire regije, autorom koji se ogledao u gotovo svim književnim žanrovima – od poezije i proze, preko eseja i putopisa, do publicistike, novinarstva i prevodilaštva. Ostaće upamćen i kao jedan od rijetkih pisaca iz Tuzlanskog kraja koji je redovno sarađivao s brojnim jugoslovenskim časopisima tog vremena.
Za života je objavio zbirku poezije „Talas duše i grč tela“ (1924) i brošuru o Gimnaziji u Tuzli, dok sabrana djela donose i prvi put pred publiku njegov roman „Nije Drina kriva“, 26 pripovijedaka, kao i knjigu „Studije i članci“ sa 18 tekstova koji svjedoče o društvenim i historijskim prilikama 20-ih i 30-ih godina prošlog vijeka. Posebno mjesto zauzima knjiga „O Radovanu Jovanoviću“, koja sadrži njegov životopis, bibliografiju i tekstove o Jovanoviću koje su pisali ugledni autori poput Dušana Muždeke, Meše Selimovića, Derviša Sušića i drugih.
Rođen u selu Tegare kod Bratunca, Jovanović je svoj profesionalni i stvaralački život vezao za Tuzlu, gdje je bio profesor Gimnazije i urednik časopisa „Sredina“ (1925–1927).
Meša Selimović o Jovanoviću
Meša Selimović u svojim „Sjećanjima“ opisuje Jovanovića kao profesora koji mu je ostavio najdublji trag u gimnazijskim danima. Predavao mu je književnost, istoriju i geografiju, a pisac ga pamti kao tihog i ozbiljnog, ali uvijek spremnog za šalu i razgovor. Selimović ga naziva „darovitim pjesnikom, pritisnutim nemaštinom i provincijom“.
„Kad sam docnije došao u gimnaziju, kao profesor“, zapisao je Selimović, „zbliližili smo se. ‘Bježi odavde!’ – govorio je. – ‘Ubiće te provincija.’ ‘Kako vas nije ubila?’ – pitao sam. ‘Ništa me ne pitaj!’, rekao je, i ja sam mogao samo da naslutim njegovu dramu, obilježenu talentom, snom o uspjehu, prezirom sredine, pićem, sirotinjom, opterećenošću porodicom, sviješću o bezizlazu.“
Selimović zaključuje kako Jovanovićev talenat nikada nije do kraja došao do izražaja:
„Umro je prije ovog posljednjeg rata, ni do danas niko nije pročitao roman koji je ostavio u rukopisu. Neko je nesrećan i nakon smrti…“
