Superćelijska oluja može donijeti razoran vjetar, krupan led, obilnu kišu i bujične poplave, ali nije svako snažno ljetno nevrijeme ujedno i superćelija. O razlici između obične olujne ćelije i superćelijske oluje ponovo se govori nakon nevremena koje je u četvrtak, 16. jula, pogodilo dijelove Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
U Srebrenici su obilna kiša, grmljavina i led izazvali bujične poplave, dok je na području Zvornika voda prekrila dijelove saobraćajnica i pokrenula nekoliko klizišta. Snažno nevrijeme pogodilo je i Mošćenicu kod Petrinje, gdje je tuča oštetila krovove, voćnjake i vrtove.
Čitajte i ovo Nevrijeme potopilo Srebrenicu, snažna olujna ćelija u blizini Tuzle
Noć prije, u Starom Gradu na Hvaru more se naglo podiglo, poplavilo dio rive, a zatim se povuklo toliko da su pojedine brodice ostale na suhom. Ova pojava naziva se meteotsunami i nije izazvana zemljotresom, već naglim promjenama vremena i pritiska zraka.
Svi ovi događaji pokazuju koliko ljetno nevrijeme može biti snažno i nepredvidivo. Ipak, velika šteta, jak vjetar i tuča nisu dovoljni da bi se oluja nazvala superćelijskom.
Čitajte i ovo Katastrofalno nevrijeme pogodilo Zvornik, automobili pod vodom
Šta je olujna ćelija?
Olujna ćelija je pojedinačni grmljavinski oblak iz kojeg mogu padati jaka kiša, led ili tuča. Može donijeti munje, udare vjetra i veliku količinu vode u veoma kratkom periodu. Takva oluja nastaje kada se topao i vlažan zrak sa tla počne brzo podizati. Što se više podiže, zrak se hladi, a od vodene pare nastaje veliki tamni oblak. Unutar oblaka zrak se istovremeno kreće prema gore i prema dolje. Topao zrak podiže vlagu, dok hladniji zrak prema zemlji donosi kišu, led i snažne udare vjetra.
Obična olujna ćelija najčešće ne traje dugo. Kada kiša i hladan zrak presijeku dotok toplog zraka koji je hrani, oluja počinje slabiti i postepeno se gasi.
To, međutim, ne znači da je bezopasna. I kratkotrajna oluja može za pola sata potopiti ulice, oboriti stabla, oštetiti krovove i ugroziti saobraćaj.
Superćelijska oluja ima „motor“ koji se okreće
Superćelijska oluja razlikuje se po tome što se zrak u njenoj unutrašnjosti podiže i istovremeno okreće. Upravo joj to okretanje omogućava da se održava mnogo duže od obične oluje.
Najjednostavnije rečeno, obična olujna ćelija podsjeća na vatru koja se brzo razbukta, ali se ubrzo ugasi kada ostane bez goriva.
Superćelijska oluja ima mnogo stabilniji dotok toplog i vlažnog zraka, zbog čega može opstati satima i prelaziti velike udaljenosti.
Za njen nastanak potrebno je da se vjetar pri tlu i vjetar na većim visinama kreću različitim brzinama ili iz različitih pravaca. Takvo kretanje može pokrenuti okretanje zraka unutar oblaka.
Zbog toga superćelijska oluja ima više vremena da ojača. Može proizvesti veoma krupan led, olujne i orkanske udare vjetra, obilnu kišu, bujične poplave, a u rijetkim slučajevima i tornado.
Kako prepoznati superćelijsku oluju?
Veliki i taman oblak, neprestane munje, snažan vjetar i krupan led mogu ukazivati na veoma opasno nevrijeme, ali građani samo gledanjem u nebo ne mogu pouzdano utvrditi da li je riječ o superćeliji.
Superćelijska oluja ponekad izgleda kao ogroman oblak koji se uvija ili okreće. Njeni dijelovi mogu biti veoma niski, dok se na vrhu oblaka često formira široki dio koji podsjeća na nakovanj.
Ipak, konačnu potvrdu daju meteorolozi na osnovu radarskih snimaka. Na njima se može vidjeti da li se zrak unutar oluje okreće i koliko dugo takvo okretanje traje.
Zbog toga nije pravilno svako snažno nevrijeme odmah nazvati superćelijskom olujom. Oluja može izazvati veliku štetu i bez unutrašnjeg okretanja karakterističnog za superćelije.
Nevremena koja su 16. jula pogodila Srebrenicu, Zvornik i područje Petrinje za sada je najpreciznije opisati kao snažne olujne ili grmljavinske ćelije. Za tvrdnju da su bile superćelijske potrebna je službena analiza radarskih podataka.
Koliko traje superćelijska oluja?
Obična olujna ćelija često traje između pola sata i jednog sata. Superćelijska oluja može trajati nekoliko sati, a ponekad preći i stotine kilometara.
Razlog je ponovo u načinu na koji se zrak kreće unutar oblaka. Kod obične oluje kiša relativno brzo prekine dotok toplog zraka. Kod superćelije su područje u kojem se zrak podiže i područje u kojem padaju kiša i led odvojeni.
Oluja tako nastavlja dobijati novu energiju, dok istovremeno na drugoj strani izbacuje kišu, led i hladan zrak. Upravo zbog dugog trajanja superćelije mogu izazvati štetu na mnogo širem području od obične kratkotrajne oluje.
Superćelijska oluja ne mora donijeti tornado
Jedna od najčešćih zabluda jeste da svaka superćelija stvara tornado. To nije tačno.
Superćelijske oluje imaju veću mogućnost za nastanak tornada od običnih grmljavinskih oluja, ali se tornado neće razviti u svakoj od njih.
Mnogo češće posljedice su krupan led, snažni udari vjetra, oborena stabla, oštećeni automobili i krovovi te velika količina kiše koja u kratkom vremenu može izazvati poplave.
Također, superćelija ne mora biti najveći oblak na nebu. Može biti manja od velikog olujnog sistema, ali je način na koji se zrak u njoj kreće čini posebno opasnom.
Zagreb pamti jednu od najjačih oluja
Jedan od najpoznatijih primjera u našem regionu dogodio se 19. jula 2023. godine, kada je snažan olujni sistem pogodio Zagreb i druge dijelove Hrvatske.
Hrvatski meteorolozi tada su potvrdili da su se unutar velikog olujnog sistema stvarale superćelije sa izraženim okretanjem. Na zagrebačkom aerodromu izmjeren je udar vjetra od 115 kilometara na sat, dok je u pojedinim dijelovima grada za desetak minuta pala ogromna količina kiše.
Oluja je rušila stabla, oštetila krovove, automobile i električne vodove, a u Zagrebu su poginule dvije osobe. Prema tadašnjoj ocjeni meteorologa, bila je to jedna od najjačih grmljavinskih oluja na području Zagreba otkako postoje mjerenja.
Zagreb je snažno olujno nevrijeme pogodilo i 7. jula 2025. godine, kada su zabilježeni jaki pljuskovi i olujni udari vjetra. Ipak, službeni izvještaj taj događaj nije označio kao potvrđenu superćeliju. Potvrđena superćelijska oluja dan kasnije pogodila je područje Splita.
Može li superćelijska oluja pogoditi Tuzlu i Tuzlanski kanton?
Šire područje Tuzle i Tuzlanskog kantona nije izolovano niti prirodno zaštićeno od ovakvih nevremena. Umjereno kontinentalna klima, veoma topli ljetni dani, velika količina vlage u zraku te smjenjivanje ravničarskih, brdskih i planinskih predjela mogu pogodovati razvoju snažnih grmljavinskih oblaka.
Doline Spreče i Tinje olujnim sistemima mogu poslužiti kao svojevrsni pravci kretanja, dok Majevica i okolna brda mogu dodatno podići topao i vlažan zrak i pojačati kišu, tuču ili udare vjetra.
Ipak, to ne znači da će svaka oluja koja stigne do Tuzle postati superćelijska oluja. Za njen nastanak moraju se istovremeno poklopiti vrlo topao i vlažan zrak pri tlu, hladniji zrak na visini te promjene brzine i pravca vjetra.
Zbog toga Tuzla i TK mogu biti pogođeni superćelijom koja se razvila i desetinama ili stotinama kilometara dalje, dok se ponekad snažan sistem može raspasti, oslabiti ili potpuno zaobići pojedine dijelove kantona.
Kakve veze meteotsunami ima s olujom?
Meteotsunami koji je pogodio Hvar nije isto što i superćelijska oluja, ali može biti povezan sa snažnim promjenama vremena.
Za razliku od klasičnog tsunamija, koji najčešće nastaje nakon podvodnog zemljotresa, meteotsunami pokreću nagle promjene pritiska zraka i brzo kretanje olujnog sistema iznad mora.
Može se zamisliti kao da zrak pritisne površinu mora i pokrene veliki talas. Kada takav talas stigne do uske i plitke uvale, može se dodatno pojačati, zbog čega se more prvo naglo podigne, a potom brzo povuče.
U Starom Gradu na Hvaru more se podiglo za više od 30 centimetara, a zatim se spustilo oko 60 centimetara ispod uobičajenog nivoa. Ovakva pojava u Dalmaciji se naziva i šćiga.
Meteotsunami može se pojaviti čak i kada na samoj obali nema jake kiše ili vjetra, jer ga može pokrenuti vremenski poremećaj koji prolazi iznad udaljenijeg dijela mora.
Kada meteorolozi najave snažno grmljavinsko nevrijeme, nije presudno da li će ono kasnije biti označeno kao obična ili superćelijska oluja. U oba slučaja potrebno je skloniti se u čvrst objekat, udaljiti se od prozora, stabala i metalnih predmeta te ne pokušavati automobilom proći kroz poplavljenu ulicu.
