Ako se beba odjednom počela češće buditi tokom noći, roditelji često pomisle da su nešto pogriješili. Ipak, noćna buđenja su veoma česta tokom prve godine života i najčešće su dio normalnog razvoja bebe.
Jedan od razloga može biti nova razvojna faza. Kako beba uči da se okreće, sjedi, puže i sve više upoznaje okolinu, promjene u razvoju mogu utjecati i na njen san. Bebe se prirodno bude između ciklusa spavanja, a nekima je tada potrebna pomoć da ponovo zaspu.
Kod mlađih beba čest razlog je i glad. Novorođenčad i male bebe imaju potrebu za češćim hranjenjem, pa su noćna buđenja zbog obroka očekivana. Kako rastu, intervali spavanja obično postaju duži.
Ponekad beba ne traži hranu, već blizinu roditelja. Posebno u drugoj polovini prve godine može se javiti separacijska anksioznost, zbog koje se dijete budi i traži jednog ili oba roditelja. I ova faza je uobičajena i uglavnom prolazna.
Česta buđenja mogu se pojaviti i tokom perioda promjena u obrascima spavanja. Oko četvrtog mjeseca bebe počinju razvijati pravilnije cikluse spavanja, pa se mogu češće buditi između pojedinih faza. Slične faze mogu se pojavljivati i kasnije tokom prve godine.
Važno je imati na umu da se ritam spavanja razlikuje od bebe do bebe. Ako se dijete normalno hrani, napreduje i nema druge simptome koji zabrinjavaju roditelje, povremena noćna buđenja najčešće nisu razlog za paniku. Ako se buđenja naglo promijene ili ih prate problemi s hranjenjem, disanjem, temperaturom, bolom ili napredovanjem, potrebno je posavjetovati se s pedijatrom.
