Cristiano Ronaldo, jedan od najvećih nogometaša svih vremena, završio je reprezentativnu karijeru nakon više od dvije decenije nastupa za Portugal. Njegova budućnost u nacionalnom timu dovedena je u pitanje poslije sukoba sa selektorom Jorgeom Jesusom, zbog kojeg je krajem septembra napustio reprezentativno okupljanje.
Ronaldo je 30. septembra napustio pripreme Portugala nakon što nije dobio očekivanu minutažu u utakmici protiv Norveške. Kasnije je optužio selektora da nije ispoštovao raniji dogovor o njegovoj ulozi u ekipi.
Uprkos nesuglasicama, portugalski napadač početkom oktobra poručio je da se ne povlači iz reprezentacije i da ostaje spreman za nove nastupe, uz mogućnost disciplinskih sankcija zbog napuštanja okupljanja.
Cristiano Ronaldo ispisao historiju portugalskog nogometa
Ronaldo je za seniorsku reprezentaciju Portugala debitovao 2003. godine, a tokom naredne 23 godine postao je njen najvažniji strijelac i igrač s najvećim brojem nastupa.
Prema posljednjim potvrđenim podacima, u dresu Portugala odigrao je 234 utakmice i postigao 146 golova, čime drži svjetske rekorde u muškom reprezentativnom nogometu.
Najveći reprezentativni uspjeh ostvario je 2016. godine, kada je Portugal osvojio Evropsko prvenstvo pobjedom nad Francuskom u finalu.
Tri godine kasnije s Portugalom je osvojio prvo izdanje UEFA Lige nacija, a 2025. godine stigao je i do drugog trofeja u tom takmičenju.
Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzimaju nastupi na svjetskim prvenstvima. Ronaldo je učestvovao na šest Mundijala, od 2006. do 2026. godine, postavši prvi nogometaš koji je postizao golove na šest različitih svjetskih prvenstava.
Nakon eliminacije Portugala od Španije u osmini finala Svjetskog prvenstva 2026. godine potvrdio je da više neće nastupati na Mundijalima.
Pet Zlatnih lopti i pet titula Lige prvaka
Osim reprezentativnih uspjeha, Cristiano Ronaldo iza sebe ima jednu od najtrofejnijih klupskih karijera u historiji nogometa.
Tokom nastupa za Sporting, Manchester United, Real Madrid, Juventus i saudijski Al-Nassr osvojio je brojne domaće i međunarodne trofeje.
Pet puta proglašen je najboljim nogometašem svijeta i osvojio Zlatnu loptu, dok je pet puta podizao trofej UEFA Lige prvaka.
Posebno je impresivan njegov učinak u Real Madridu, za koji je postigao 450 golova u 438 zvaničnih utakmica i postao najbolji strijelac u historiji kluba.
Portugalac je ujedno najbolji strijelac u historiji Lige prvaka sa 140 pogodaka, a tokom karijere postavio je niz rekorda koji su obilježili savremeni nogomet.
Iako je već potvrdio da je Svjetsko prvenstvo 2026. bilo njegovo posljednje, Ronaldo još nije zvanično potvrdio konačan odlazak iz reprezentacije Portugala.
Pismo navijačima
“Portugalskom narodu, došao je dan da vratim dres i kapitensku traku reprezentacije koja pripada svima nama. Nikada nisam osjećao da je isključivo moja, ali sam 23 godine imao privilegiju i odgovornost da je nosim, branim i vodim sa sobom na stadione širom svijeta. Danas je došao trenutak da je predam budućnosti. Nije to bila laka odluka, jer se neke odluke ne donose samo glavom. Donose se i srcem. Završavam put koji je počeo u augustu 2003. godine i zauvijek mi promijenio život.
Kada se osvrnem i pomislim na sve što sam doživio s reprezentacijom, ne vidim samo utakmice, golove, rekorde ili trofeje. Vidim ljude. Vidim iseljenike koji su se na 90 minuta osjećali malo bliže Portugalu. Vidim milione Portugalaca koje nikada nisam lično upoznao, ali su postali dio mog života. Jer, na kraju krajeva, nogomet je mnogo više od igre. Nogomet su ljudi.
Tokom cijele karijere u reprezentaciji uvijek sam pokušavao preći svoje granice. Želio sam pobjeđivati, želio sam biti najbolji, želio sam pisati historiju. Uvijek sam bio zahtjevan prema sebi, uvijek sam želio više, uvijek sam vjerovao da možemo dalje i dao sam sve što sam imao za ovaj dres. Bilo je savršenih popodneva i noći, pobjeda koje nikada neću zaboraviti i poraza koje i danas boli sjetiti se. I ja sam griješio. I ja sam patio. Bilo je trenutaka kada portugalskom narodu nisam mogao dati ono što je toliko želio. Ali nikada nisam odustao i nikada nisam prestao osjećati ponos što predstavljam Portugal.
Kroz ove godine naučio sam nekoliko vrlo jednostavnih stvari: golovi dolaze i prolaze, trofeji završe u muzejima, rekordi se na kraju obore, ali postoji nešto što vrijeme nikada ne može izbrisati, a to je mjesto koje imam u srcima ljudi. Ako sam vas ikada usrećio, ako vas je neki moj gol natjerao da zagrlite nekoga, zaboravite brigu ili budete ponosni na našu zemlju, onda je sve vrijedilo. Jer i to znači biti Portugalac. Zajedno patimo, zajedno se dižemo, ponovo vjerujemo. Portugalu će uvijek trebati mladi koji sanjaju, igrači koji nikada ne odustaju i nove generacije koje vjeruju da je moguće stići tamo gdje niko prije nije stigao. Jer zemlja koja i dalje stvara nove heroje je zemlja koja nikada ne prestaje vjerovati u sebe.
Saigračima iz reprezentacije želim ostaviti posebnu poruku. Hvala vam za svaki sprint, svaki zagrljaj, svaku raspravu, svaki trenutak tišine prije izlaska na teren, svaku pobjedu koju smo zajedno slavili i svaki poraz koji nas je učinio jačima. Imao sam privilegiju da budem vaš kapiten, ali nijedan kapiten ne hoda sam, i svi ste vi dio moje priče.
Svim trenerima, direktorima, ljekarima, fizioterapeutima, ekonomima, članovima stručnog štaba i mnogim ljudima koji su radili sa mnom svih ovih godina, hvala vam. Mnogi od vas nikada se nisu pojavili na fotografijama, ali bez vas nijedna od tih fotografija ne bi bila moguća. Mojoj porodici, hvala vam što ste dijelili ovaj san sa mnom i što ste razumjeli odsustva, žrtve i trenutke kada je reprezentacija morala zauzeti prostor koji je pripadao i vama. Ako sam stigao ovako daleko, to je zato što smo uvijek hodali ruku pod ruku.
A portugalskom narodu, svakom Portugalcu širom svijeta, želim reći još jednu, posljednju stvar. Postoji slika koju ću uvijek nositi sa sobom: trenutak kada počne himna. Pogledam oko sebe i vidim saigrače, tribine, djecu, majke, očeve, djedove i nane, Portugalce koji su putovali izdaleka samo da bi bili tu. U tim trenucima prestajemo biti različiti. Nema klubova, nema boja, nema klasa, nema zanimanja, nema mišljenja. Postoji samo jedna strast: Portugal. To je osjećaj koji ću nositi sa sobom do kraja života.
Danas se moj put na terenu s reprezentacijom završava. Odlazim uzdignute glave, ponosan na put koji sam prošao i svjestan da sam dao sve što sam imao za Portugal. Ali nikada neću prestati biti jedan od vas. I dalje ću patiti, uzbuđivati se i slaviti svaku portugalsku pobjedu, baš kao i uvijek. Proveo sam život radeći da postanem najbolji igrač na svijetu, a danas shvatam da je moja najveća pobjeda bila to što sam zaslužio čast da predstavljam najbolju zemlju na svijetu.
Hvala vam za ovih 23 godine. Hvala vam što ste vjerovali u mene. Hvala vam što ste mi dozvolili da živim san koji je počeo kada sam bio dječak na Madeiri koji trči za loptom. Dres s brojem 7 ostaje, ali ponos što sam ga nosio bit će zauvijek moj. Portugal će uvijek biti dio mene. Zauvijek”, poručio je Ronaldo u pismu koje je čitao na svojim zvaničnim kanalima na društvenim mrežama.
