Hiljade radnika tekstilne industrije u Bangladešu, koja proizvodi odjeću za svjetski poznate brendove poput Zare, H&M-a i Gapa, izašle su na ulice zahtijevajući veće plate i bolje uslove rada. Zbog masovnih protesta zatvorene su stotine fabrika, dok je policija tokom sukoba s demonstrantima koristila suzavac i šok-bombe.
U glavnom gradu Daki došlo je do sukoba u kojima je povrijeđeno više desetina osoba, među njima i policijski službenici. Radnici su nezadovoljni primanjima i uslovima u kojima svakodnevno proizvode odjeću koja se prodaje na međunarodnom tržištu.
Bangladeš je jedan od najvažnijih svjetskih centara tekstilne proizvodnje. U ovoj industriji zaposleno je približno četiri miliona ljudi, a izvoz odjeće čini više od 80 posto ukupnih izvoznih prihoda zemlje.
Iako su nadležni postigli dogovor o povećanju minimalnih plata u tekstilnom sektoru, radnici još ne znaju koliko će iznositi njihova nova primanja. Konačna odluka o iznosu minimalne plate trebala bi biti objavljena u decembru.
Kako nastaje jeftina odjeća koja se prodaje u Zari i H&M-u?
Iza pristupačnih cijena odjeće velikih svjetskih modnih lanaca nalazi se složen sistem proizvodnje u kojem radnici često snose najveći teret smanjenja troškova.
Profesorica Justine Nolan, direktorica Australijskog instituta za ljudska prava pri Univerzitetu Novog Južnog Walesa, upozorava da su niske plate i nepovoljni radni uslovi dugogodišnji problem tekstilne industrije Bangladeša.
Objašnjava da velike modne kompanije proizvodnju povjeravaju dobavljačima, koji zatim dio narudžbi mogu proslijediti drugim fabrikama. Jedna fabrika može angažovati desetak podizvođača, zbog čega je međunarodnim brendovima otežano praćenje uslova u kojima nastaje njihova odjeća.
Takav sistem omogućava smanjenje proizvodnih troškova, ali pritisak se često prenosi na zaposlene kroz niske plate, nedovoljno plaćen prekovremeni rad i primanja koja ne pokrivaju osnovne životne potrebe.
Prema riječima Nolan, upravo radnici na kraju proizvodnog lanca najviše osjećaju posljedice nastojanja da se odjeća proizvede po što nižoj cijeni.
Zara, H&M i drugi svjetski brendovi pod pritiskom zbog radničkih prava
Proizvodnja za velike modne lance već godinama otvara pitanje odgovornosti kompanija za uslove rada u fabrikama njihovih dobavljača.
Iako brendovi poput Zare, H&M-a i Gapa nabavljaju odjeću iz Bangladeša, to ne znači da su sve fabrike obuhvaćene trenutnim obustavama rada direktno povezane s tim kompanijama.
Stručnjaci upozoravaju da se problemi ne završavaju na fabrikama koje imaju neposredne ugovore s poznatim brendovima. Poseban izazov predstavljaju podizvođači, kod kojih nadzor nad isplatom plata, radnim vremenom i sigurnošću zaposlenih može biti znatno slabiji.
Slični problemi prisutni su i u drugim državama. Organizacija Ethical Clothing Australia navodi da je tokom jedne finansijske godine pomogla u povratu približno 926.000 dolara povezanih s nepravilnostima u isplatama i drugim obavezama poslodavaca.
Posebno su ugroženi migrantski radnici koji odjeću proizvode u kućnim uslovima, često bez odgovarajuće pravne i radne zaštite.
Niska cijena odjeće može imati visoku cijenu za radnike
Profesorica Nolan smatra da kupci imaju pravo znati gdje i pod kakvim uslovima nastaje odjeća koju kupuju.
Prema njenim riječima, od velikih modnih kompanija potrebno je zahtijevati veću transparentnost, ne samo kada je riječ o njihovim direktnim dobavljačima nego i o fabrikama koje rade kao podizvođači.
Naglašava da iza jeftinih proizvoda često stoje radnici čija primanja nisu dovoljna za dostojanstven život.
Problemi u Bangladešu nisu novi. Tokom sličnih radničkih protesta 2019. godine poginuo je jedan radnik, dok su ovogodišnji sukobi ponovo otvorili pitanje plata i uslova rada u industriji od koje zavise milioni porodica.

