Porez od 25 posto na IT usluge izvan SAD je prijedlog zakona u Senatu Sjedinjenih Američkih Država, kojim bi se dodatno opteretile isplate američkih kompanija prema stranim pružaocima usluga kada krajnju korist imaju potrošači u SAD. Riječ je o političkoj inicijativi koja je tek ušla u proceduru, tekst se može mijenjati, a daljnji tok zavisi od pregovora i odnosa snaga u Kongresu.
Predviđeni mehanizam je poseban porez koji bi se obračunavao na iznos svake naknade, honorara ili licencne isplate prema stranom subjektu ako rezultat tog rada koristi američkom tržištu. Uz to, predlaže se da američke kompanije ne mogu te troškove priznati kao rashod, što dodatno poskupljuje angažman vanjskih timova. U nacrtu zakona se navodi da bi prikupljeni novac išao u fond za obuku i zapošljavanje radne snage unutar SAD.
Važno je naglasiti da ovo nije carina na uvoz ljudi niti porez na zapošljavanje stranih programera u SAD, već porez na finansijske transakcije koje američka firma šalje van zemlje za obavljenu uslugu. Carine se odnose na robu, a ovaj prijedlog cilja na protok novca za IT usluge koje ostaju u inostranstvu. Upravo zbog toga u javnosti se pojavila zabluda da se radi o carini na uvoz programera.
Za BiH firme koje pružaju IT usluge američkim kompanijama najvažnije pitanje je ko u praksi snosi trošak. Iako obaveza formalno pada na američke firme, realni trošak gotovo sigurno bi se prenio na strane partnere kroz niže cijene, smanjen obim angažmana ili odustajanje od saradnje. Ako bi prijedlog postao zakon, američki kupci bi za isti posao morali plaćati znatno više, što direktno ugrožava kompanije u BiH koje većinu prihoda ostvaruju iz SAD, posebno u segmentima razvoja softvera, sistemske podrške, testiranja i dizajna.
Prijedlog također predviđa da se porez obračunava samo na dio usluga koji koriste potrošači u SAD, ali takvo razdvajanje u praksi traži dodatnu dokumentaciju i složene obračune. To bi moglo izazvati dodatne probleme u poslovanju, jer firme i klijenti često ne mogu jasno dokazati gdje se krajnja korist usluge ostvaruje.
Za domaće izvoznike IT usluga, porez od 25 posto na IT usluge izvan SAD bi se mogao osjetiti kroz nove ugovorne klauzule, zahtjeve za korekcijom cijena ili preusmjeravanje dijela poslova na američke timove. Neke kompanije mogle bi pokušati prilagoditi modele naplate, preći na licenciranje softvera ili mješovite modele, ali nacrt već predviđa da se i licence i royalty isplate obuhvataju, pa prostor za manevrisanje nije velik.
Ishod ovog procesa ostaje neizvjestan jer je prijedlog tek na početku puta i već nailazi na otpor u političkim i poslovnim krugovima. Za bh. kompanije najrazumniji potez u ovom trenutku je da procijene koliko zavise od američkih klijenata, pripreme scenarije za moguće promjene i otvoreno razgovaraju sa partnerima o posljedicama. Ako bi porez od 25 posto na IT usluge izvan SAD bio usvojen bez ublažavanja, udar bi se najjače osjetio kod firmi sa manjim maržama, dok bi specijalizovane kompanije sa većom dodanom vrijednošću lakše izdržale pritisak.
