Bosna i Hercegovina sve je bliže propuštanju majskog roka za prijavu za pristupanje SEPA području, jedinstvenom sistemu plaćanja u eurima, zbog kašnjenja u usvajanju potrebnih zakona na entitetskom nivou.
Iako se o SEPA-i u javnosti ne govori dovoljno, riječ je o procesu koji bi građanima, dijaspori i privredi mogao značajno smanjiti troškove međunarodnih transakcija. Procjenjuje se da BiH godišnje gubi više od 100 miliona eura kroz bankarske provizije, troškove posredničkih banaka i druge naknade.
Posebno su pogođeni građani koji primaju novac iz inostranstva. Na primjer, kod uplate od 1.000 eura, do krajnjeg korisnika u BiH može stići oko 947 eura, jer se dio novca izgubi kroz bankarske i posredničke troškove.
Doznake iz inostranstva u BiH godišnje dostižu gotovo četiri milijarde KM i predstavljaju važan izvor finansijske stabilnosti. Najveći dio tog novca dolazi iz zemalja Evropske unije, ali zbog trenutnog sistema dio sredstava ostaje u bankarskim i drugim transfernim naknadama.
SEPA bi omogućila da prekogranična plaćanja u eurima budu brža, jednostavnija i jeftinija, slično domaćim transakcijama unutar jedne države. To bi koristilo građanima koji primaju novac iz dijaspore, ali i kompanijama koje posluju sa inostranstvom i kojima su brzina i predvidljivost plaćanja važni za poslovanje.
Da bi BiH mogla podnijeti zvaničnu aplikaciju, potrebno je usvojiti set zakona kojima bi domaći propisi bili usklađeni s evropskim standardima. U Federaciji BiH dio zakona usvojio je Predstavnički dom, ali se oni nisu našli na dnevnom redu Doma naroda. U Republici Srpskoj zakoni još nisu razmatrani u Narodnoj skupštini RS.
Iz Centralne banke BiH ranije su pojasnili da se država nalazi u završnoj fazi pripreme aplikacionog paketa, ali da je za slanje prijave neophodno usvajanje nedostajućih propisa. Nakon toga slijedi provjera aplikacije, a potom i priključenje banaka na SEPA sistem.
Ukoliko BiH ne podnese prijavu u maju, naredna prilika mogla bi biti krajem ove ili početkom naredne godine. To bi praktično značilo novo kašnjenje i nastavak plaćanja visokih troškova za građane, dijasporu i privredu.
