Bilo je vrijeme kada se novinarstvo mjerilo hrabrošću, a ne brojem pregleda, kada se izvještavalo s prve linije, a mikrofon nosio kao i odgovornost i zaštita. Gorica Bukić pripada upravo toj generaciji novinara, generaciji koja u ratu nije razmišljala o sigurnosti priloga, nego o njegovom završetku. Njeno ratno novinarstvo duboko je upisano u kolektivno pamćenje Krajine, dok njeni današnji stavovi o stanju profesije zvuče kao ozbiljno upozorenje da se sloboda medija ne osvaja jednom zauvijek.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Bukić je radila u Radio-televiziji Cazin, gdje je, kako kaže, novinarstvo prestalo biti profesija i postalo pitanje opstanka. Emisija „Zlatni ljiljani“, koju je realizirala, bila je mnogo više od radijskog programa – predstavljala je vezu između rovova i civilnog života, između boraca i njihovih porodica.
„Za tu emisiju nosila sam uher težak 15 kilograma i odlazila na prve borbene linije. Snimala sam u rovovima, bolnicama, na ratištima. To nisu bile priče iz kancelarije, nego priče koje nose život“, rekla je Bukić u razgovoru za Fenu.
Program se emitirao iz studija Radio Cazina, ali su ga preuzimali i drugi mediji, među njima i Radio Bihać. Emisije su slušane s posebnom pažnjom, a povratne reakcije slušalaca ostale su joj trajno urezane u sjećanje.
„Ljudi su govorili: ‘Dok čujemo vaš glas, znamo da je sve u redu i da četnik nikad neće ući u Cazin’. To povjerenje je najveća nagrada koju jedan novinar može dobiti“, kaže Bukić.
Rad u ratnim uslovima podrazumijevao je stalnu izloženost opasnosti. Granate su padale u blizini studija, a ponekad i kao direktan odgovor na emitirani sadržaj. Prisjeća se trenutaka kada je, usred emisije, morala ostati smirena kako ne bi pokazala strah.
„Studio je bio pun gostiju, Volhov je pao blizu Cazina, a ja sam u sekundi promijenila temu. Nisam smjela dati do znanja da su postigli cilj. U ratu novinar ne smije pokazati slabost“, prisjeća se.
Posebno teški bili su terenski izvještaji iz bolnica tokom završnih operacija rata.
„Sve je bilo krvavo – doktori, pacijenti, vreće s amputiranim organima. Tada sam prvi put izgovorila rečenicu koju i danas osjećam: smrt ima miris. I zaista ga ima“, rekla je Bukić.
S današnje distance, smatra da je ratno novinarstvo tražilo ne samo hrabrost nego i jasnu vrijednosnu poziciju.
„U ratu biti novinar značilo je biti artiljerac u medijima. Nismo pucali oružjem, ali smo branili istinu i moral ljudi“, ističe.
Govoreći o promjenama u profesiji, pravi jasnu razliku između nekadašnjeg i današnjeg vremena, ali naglašava da sloboda nikada nije bila bez pritisaka.
„Nekada ste imali Savez komunista. Znalo se ko je podoban, a ko nije. Poslušni su napredovali, neposlušni su plaćali cijenu. Ali danas je, po meni, još strašnije. Danas više niste gospodar vlastitih misli“, rekla je.
Dodaje da savremeni pritisci dolaze tiše, ali su često učinkovitiji.
„Ako pokušate reći ono što mislite, često vam ne preostaje ništa drugo nego sud. To nije sloboda, to je privid slobode“, smatra Bukić.
Za svoj rad dobila je brojna priznanja. Već 1997. godine proglašena je najboljom novinarkom za reportažu, uz zvanično priznanje da je riječ o najboljem televizijskom projektu te godine. Ipak, posebno emotivno govori o nagradi Društva novinara Bosne i Hercegovine iz 2021. godine, kada je jednoglasno izabrana za najbolju radijsku novinarku u BiH.
„Rekli su mi da su svi članovi žirija pitali: ‘Je li to ona ratna novinarka iz Krajine?’ Kad su potvrdili da jeste, glasanje je bilo jednoglasno. To se ne zaboravlja“, prisjeća se.
Godinu kasnije dobila je Povelju Grada Bihaća za višedecenijski rad u novinarstvu, humanost i borbu za društvene vrijednosti, čime je dodatno potvrđen njen profesionalni i društveni značaj.
Danas Gorica Bukić i dalje radi u Radio-televiziji Unsko-sanskog kantona, mediju u kojem je provela najveći dio svoje karijere. Iako su se okolnosti, tehnologija i društveni okvir promijenili, njen pogled na novinarstvo ostao je isti – kao javnu odgovornost i trajnu borbu za istinu.
„Novinarstvo se ne radi zbog funkcije, niti zbog moći. Radi se zbog ljudi“, poručuje Bukić, svjesna da današnje vrijeme traži drugačiju vrstu hrabrosti, ali ne i manju dosljednost.
Ako želiš, mogu ti ponuditi i kraću web-verziju, intervju-format, ili naslove prilagođene magazinskoj rubrici ili Google Discoveru.
