Trideset šest godina prošlo je od najveće rudarske nesreće u Bosni i Hercegovini. U jami Dobrnja Jug Rudnika mrkog uglja Kreka, 26. augusta 1990. godine, poginulo je 180 rudara, pripadnika najmlađe smjene, dok je samo jedan rudar preživio.
Stradali rudari imali su u prosjeku tek 27 godina. Više od tri decenije kasnije, porodice i nekadašnje kolege čuvaju uspomenu na njih, a obilježavanje godišnjice svake godine ponovo otvara bolne uspomene.
„To mi je najteži mjesec u godini, gdje me emocije i prema mojim komoratima i prema meni također, i porodicama poginulih komorata, izuzetno vežu. Duboka, duboka osjećanja prema njima simpatišem“, rekao je Smajl Imamović, jedini preživjeli rudar.
Za porodice stradalih vrijeme nije izbrisalo prazninu. Damir Brašnjić imao je samo šest godina kada je u nesreći izgubio oca.
„Ovo je jedan, ja slobodno mogu kazati, jedan od najtežih dana u mom životu. S obzirom da je ovo dan kada se u čovjeku probude sva ta osjećanja vezano za tu tragičnu nesreću koja je pogodila ovaj naš kraj, u kojoj je i moj otac izgubio život. Ja sam neko ko je sa šest godina izgubio oca. Ja ne znam kako je imati oca“, kazao je Damir Brašnjić, sin poginulog rudara.
Sjećanje na stradale, istaknuto je tokom obilježavanja godišnjice, ostaje važan dio rudarske tradicije Tuzlanskog kantona, ali i podsjetnik na težinu i odgovornost posla koji rudari svakodnevno obavljaju.
„Trideset šest godina poslije, kada dolaze nove generacije koje danas rade i žive, mi svjedočimo jednoj emociji prema ovom poslu, koji je, svi znamo, težak i zahtjevan. Kroz ovu tragediju koja se desila vidi se koliko emocija sjeveroistočna Bosna, posebno Tuzlanski kanton, gaje prema rudaru i njegovom poslu“, rekao je Irfan Halilagić, premijer Tuzlanskog kantona.
Uz sjećanje na poginule rudare, govorilo se i o budućnosti rudarstva, potrebi za boljim uslovima rada, ulaganjima i sigurnosti ljudi koji i danas silaze u jame.
„Ovo obilježavanje datuma koji je bio jedan od najtragičnijih u rudarstvu BiH, koliko god predstavlja pomen tim herojima i odavanje počasti, isto tako mi se nadamo da je došlo vrijeme, a opet svjesni potrebe dalje za ugljem, da i nadležni koji vode resor rudarstva imaju sluha da se ovakve nesreće više nikad ne ponove“, poručio je Senad Sejdić, predsjednik Sindikalne organizacije RMU Kreka Tuzla.
U Kreki očekuju nastavak modernizacije proizvodnje. Projekat opremanja širokog čela je u poodmakloj fazi, a dio potrebne opreme već je stigao iz Rudnika Zenica. U Sindikatu smatraju da potencijala za nastavak proizvodnje ima, prije svega zbog značajnih rezervi uglja.
„U RMU Kreka trenutno ima preko 200 miliona tona dokazanih rezervi uglja na tri ugljenokopa – Šikulje, Dubrave i Mramor. Ako imamo 200 miliona i ako gledamo potrebe Termoelektrane, to je za oko 200 godina, toliko možemo da je opskrbljujemo“, rekao je Senad Sejdić, predsjednik Sindikalne organizacije RMU Kreka Tuzla.
Ipak, budućnost rudnika ne mjeri se samo rezervama i godinama eksploatacije. Za jedinog preživjelog iz Dobrnja Juga najvažnije ostaje pitanje sigurnosti ljudi.
„Tu treba ulaganja, osnove zaštite na radu i razumijevanja prema ljudima“, istakao je Smajl Imamović, jedini preživjeli rudar.
Trideset šest godina nakon tragedije, imena 180 stradalih komorata ostaju trajna opomena da niti jedan grumen uglja nije važniji od ljudskog života i da iza tradicionalnog rudarskog „Sretno“ uvijek mora stajati nada da će se svaki rudar vratiti kući.
