Neostvareni snovi: Zašto žalimo za životom koji nismo živjeli?

Neostvareni snovi ponekad nas prate mnogo duže nego što smo spremni priznati. Razmišljamo o fakultetu koji nismo završili, poslu koji nismo prihvatili, odlasku u inostranstvo koji se nikada nije dogodio ili osobi s kojom smo zamišljali drugačiju budućnost. Iako možemo biti zadovoljni životom koji imamo, povremeno se vraća pitanje kako bi sve izgledalo da smo u određenom trenutku odlučili drugačije.

Možemo li osjećati tugu za životom koji nikada nismo živjeli? Zašto nam se propuštene prilike ponekad čine vrednijim od onoga što smo ostvarili i koliko na naš osjećaj uspjeha utiču očekivanja koja smo usvojili još u djetinjstvu?

O ovim pitanjima u jedanaestoj epizodi četvrte sezone podcasta Taboo Show razgovaramo sa socijalnim pedagogom Belminom Bećirovićem iz Tuzle. Otvaramo temu životnih izbora, neostvarenih očekivanja i osjećaja da smo zakasnili ostvariti ono što smo nekada planirali.

Neostvareni snovi i osjećaj da kasnimo sa životom

Do tridesete godine trebali bismo završiti školovanje, pronaći stabilan posao, riješiti stambeno pitanje ili osnovati porodicu. Takva očekivanja često postaju nepisana pravila prema kojima procjenjujemo vlastiti uspjeh, čak i kada naše životne okolnosti ne dopuštaju da ih ostvarimo.

Zašto mladi već u dvadesetim i tridesetim godinama osjećaju da kasne sa životom? Koliko tome doprinose društvene mreže na kojima svakodnevno gledamo tuđa putovanja, poslovne uspjehe, brakove i porodice, dok vlastite poteškoće i nesigurnosti uglavnom zadržavamo za sebe?

S Belminom Bećirovićem razgovaramo o tome koliko su naši životni ciljevi zaista naši, a koliko su oblikovani očekivanjima roditelja, porodice i društva. Otvaramo i pitanje finansijske nesigurnosti, nedostatka prilika i okolnosti koje često određuju mogućnosti pojedinca, bez obzira na njegov trud i ambicije.

Može li svako ostvariti svoje snove ako se dovoljno potrudi ili postoje prepreke koje ne možemo prevazići samo upornošću?

Zašto idealiziramo život koji nismo izabrali?

Kada razmišljamo o prošlosti, često zamišljamo da bi nas drugačija odluka odvela prema sretnijem i uspješnijem životu. Pri tome rijetko razmišljamo o problemima s kojima bismo se možda suočili da smo zaista krenuli drugim putem.

Zašto smo toliko strogi prema sebi zbog odluka koje smo donosili prije nekoliko godina, kada nismo imali znanje i iskustvo koje imamo danas? Možemo li prestati posmatrati svaku propuštenu priliku kao lični neuspjeh?

U novoj epizodi govorimo i o tome kako prihvatiti činjenicu da se neke mogućnosti možda nikada neće ostvariti. Mogu li neostvareni snovi ostati dio naše životne priče, a da pritom ne umanjuju vrijednost svega što smo postigli?

Posebno otvaramo pitanje granice između prihvatanja prošlosti i odustajanja od budućnosti. Kada je za promjenu zaista kasno, a kada sami sebe uvjeravamo da više nemamo vremena?

Propustili ste prethodnu epizodu Taboo Showa?

U desetoj epizodi četvrte sezone razgovarali smo s istraživačkom novinarkom Azrom Husarić Omerović o akušerskom nasilju, iskustvima porodilja iz Tuzlanskog kantona i razlozima zbog kojih se žene rijetko odlučuju prijaviti neprimjeren odnos i postupke tokom poroda.

Govorili smo o pravima porodilja, važnosti informiranog pristanka, pratnji tokom poroda i odgovornosti institucija kada žene javno progovore o iskustvima koja su ih povrijedila.

Jedanaesta epizoda četvrte sezone Taboo Showa na programu je u utorak, 17. novembra, od 20:00 sati na TV Slon i YouTube kanalu RTV Slon.

Taboo Show, četvrta sezona. Moja priča. Bez filtera.

pročitajte i ovo