Nije bio ofsajd, rečenica je koja i danas u Bosni i Hercegovini probudi isti osjećaj, nevjericu, ljutnju i ono navijačko pitanje koje nikada nije dobilo pravi odgovor, kako je moguće da se to desilo baš nama?
Dvanaest godina prošlo je od utakmice protiv Nigerije na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, ali taj trenutak još nije izblijedio. Za navijače Bosne i Hercegovine to nije samo poništen gol Edina Džeke, nego scena koja se vraća svaki put kada se pomene Mundijal, reprezentacija i ono što je moglo biti.
Brazil 2014. bio je prvi izlazak Zmajeva na najveću fudbalsku pozornicu. Sama činjenica da je Bosna i Hercegovina tada igrala Svjetsko prvenstvo bila je dovoljna da se zemlja digne na noge.
Zastave na balkonima, dresovi po ulicama, puni kafići, porodična okupljanja, trema prije utakmica i srce koje ubrza čim krene himna. Bila je to generacija u koju se vjerovalo bez rezerve.
U grupi F čekali su Argentina, Nigerija i Iran. Argentina je bila veliki favorit, ali utakmice protiv Nigerije i Irana gledale su se kao šansa. Navijači su računali, sanjali, nadali se i vjerovali da ta generacija može proći grupu.
Prvi meč protiv Argentine na Maracani završen je porazom 2:1, ali Zmajevi nisu razočarali. Naprotiv, protiv jedne od najvećih reprezentacija svijeta pokazali su hrabrost i karakter. Vedad Ibišević postigao je prvi gol Bosne i Hercegovine na svjetskim prvenstvima, a taj trenutak ostao je upisan u historiju bh. fudbala.
A onda je došla Nigerija. Utakmica koja i danas boli.
Nije bio ofsajd: Džekin gol koji je mogao promijeniti historiju
Edin Džeko je pobjegao odbrani Nigerije, izašao pred golmana i pogodio. Na trenutak, Bosna i Hercegovina je eksplodirala. A onda zastavica. Ofsajd. Gol poništen.
Problem je bio u tome što nije bio ofsajd.
Snimci su vrlo brzo pokazali ono što su navijači osjećali odmah, Džeko je bio u dozvoljenoj poziciji. Umjesto vodstva, umjesto euforije, umjesto utakmice koja bi krenula u potpuno drugom pravcu, ostali su šok, bijes i osjećaj velike nepravde. Guardian i Sky Sports su tada pisali da je Džekin gol pogrešno poništen zbog ofsajda, a sporan je bio i duel Emmanuela Emenikea i Emira Spahića u akciji kod gola Nigerije.
Nigerija je kasnije povela golom Petera Odemwingieja, a BiH do kraja nije uspjela doći do izjednačenja. Porazom 1:0 Zmajevi su izgubili šanse za prolazak dalje. Zato se i danas ponavlja: nije bio ofsajd.
Na tom prvenstvu dres Bosne i Hercegovine nosili su Asmir Begović, Emir Spahić, Sead Kolašinac, Mensur Mujdža, Toni Šunjić, Miralem Pjanić, Zvjezdan Misimović, Haris Medunjanin, Muhamed Bešić, Senad Lulić, Izet Hajrović, Edin Džeko, Vedad Ibišević, Sejad Salihović, Avdija Vršajević, Tino-Sven Sušić i drugi igrači koji su činili generaciju za pamćenje.
Poslije Nigerije ostala je utakmica protiv Irana. Zmajevi su slavili 3:1 golovima Edina Džeke, Miralema Pjanića i Avdije Vršajevića. Bila je to prva pobjeda Bosne i Hercegovine na Mundijalu, ali slavlje je imalo gorak ukus. Jer svi su znali, moglo je biti drugačije.
Barbarez, Spahić, Džeko i neki novi momci
Dvanaest godina kasnije, Zmajevi više nisu ista reprezentacija, ali veza s Brazilom nije potpuno prekinuta. Sergej Barbarez nije imao ulogu u reprezentaciji BiH na Svjetskom prvenstvu 2014. godine. Tada je izdaleka gledao ostvarenje sna jedne velike generacije, a danas je selektor koji vodi Bosnu i Hercegovinu na novo Svjetsko prvenstvo.
Emir Spahić, kapiten iz Brazila i jedan od simbola te generacije, danas je sportski direktor reprezentacije. Edin Džeko, čovjek kojem je protiv Nigerije poništen gol zbog kojeg se i danas kaže nije bio ofsajd, i dalje je tu. U poznim godinama velike karijere Džeko više nije samo napadač od kojeg se očekuje gol. On je lider, kapiten, autoritet u svlačionici i posljednja velika poveznica s Brazilom 2014.
Ali ovo više nije reprezentacija iz Brazila. Pored Džeke i iskustva koje nose igrači poput Seada Kolašinca, boje Bosne i Hercegovine sada brane i neka nova imena, Esmir Bajraktarević, Haris Tabaković, Kerim Alajbegović, Ermedin Demirović, Amar Dedić, Benjamin Tahirović, Armin Gigović, Samed Baždar i drugi igrači koji tek trebaju ispisati svoje najveće reprezentativne stranice.
Bajraktarević i Alajbegović donose ono što navijači najviše vole vidjeti kod mladih igrača, drskost, brzinu i želju da se pokažu. Tabaković donosi snagu u napadu, Demirović iskustvo i konkretnost, Dedić modernu energiju po strani, a Tahirović i Gigović novu dinamiku u veznom redu. To više nije generacija Misimovića, Pjanića, Spahića, Begovića, Ibiševića i Lulića u najboljim godinama, ali jeste reprezentacija koja ima priliku napraviti ono što ta velika generacija nije uspjela, proći grupu.
Razlika između te i ove ekipe je ogromna. Brazil 2014. bio je prvi put, historijski trenutak i reprezentacija sastavljena od igrača koji su već imali ozbiljan evropski status. Novo Svjetsko prvenstvo donosi ekipu koja ima drugačiji karakter, više mladosti, više energije, više potrebe da se dokazuje iz utakmice u utakmicu. Tada su Zmajevi došli kao generacija koja je konačno naplatila godine čekanja. Sada dolaze kao spoj iskustva i novih igrača koji tek žele napraviti svoje veliko poglavlje.
Bosna i Hercegovina će na novom Svjetskom prvenstvu igrati u grupi B protiv Kanade, Švicarske i Katara. Prvi meč zakazan je za 12. juni protiv Kanade u Torontu, zatim slijedi duel sa Švicarskom 18. juna, a grupna faza završava utakmicom protiv Katara 24. juna.
Od stare rane do nove prilike
Zato ovo Svjetsko prvenstvo nije samo novi turnir. To je sudar uspomena i nove nade. Brazil je imao svoje nije bio ofsajd, Barbarez danas ima priliku da kao selektor napiše drugačiju priču, Spahić da iz direktorske uloge bude dio novog poglavlja, Džeko da kao posljednji svjedok Brazila povede novu generaciju, a neki novi igrači da staru ranu konačno pretvore u radost. Brazil 2014. bio je ponos, san, adrenalin, razočarenje i ljubav prema reprezentaciji u najčišćem obliku.
Navijači BiH ne zaboravljaju lako. Ne zaboravlja se Maracana, ne zaboravlja se Ibiševićev gol Argentini, ne zaboravlja se pobjeda protiv Irana, ali najviše se ne zaboravlja ona zastavica protiv Nigerije. Jer nije bio ofsajd.
Sada, pred novi Mundijal, ta rečenica više ne mora biti samo bolna uspomena. Može biti podsjetnik na to koliko fudbal zna biti surov, ali i koliko brzo može vratiti ono što je nekada oduzeo. Zmajevi ponovo imaju priliku, zemlja ponovo čeka utakmice, a navijači ponovo vjeruju da se može.
Brojimo dane, gledamo raspored, spremao dresove i vjerujemo sve to negdje između nade i sjećanja i one rečenica koja je preživjela sve godine: Nije bio ofsajd!
Brazil je ostavio ranu. Novo Svjetsko prvenstvo može donijeti odgovor. Odbrojavanje je počelo. Sretno Zmajevi!
Možda će vas zanimati i ovo
BH Pošta predstavila marku posvećenu plasmanu Zmajeva na Svjetsko prvenstvo
NFSBiH: Jedina ovlaštena Fun zona za javno gledanje utakmica je “I am from Bosnia”
Zmajeve dočekao poseban autobus
