Novčana pomoć penzionerima u Federaciji BiH počela je pristizati na račune, a mi smo ih pitali na šta će potrošiti taj novac i šta im je trenutno najpotrebnije.
Isplata jednokratne novčane pomoći penzionerima u Federaciji BiH počela je ove sedmice, a mnogi su već odlučili gdje će usmjeriti taj skromni iznos. Iako je iznos pomoći različit u zavisnosti od visine penzije, svi sagovornici s kojima smo razgovarali dijele isto mišljenje – novac će brzo otići, jer potrebe su velike, a primanja mala.
Zatekli smo gospodina Mehmeda iz Tuzle ispred obližnje apoteke. Kaže da mu je pomoć dobrodošla, ali da će cijeli iznos potrošiti odmah.
„Sve ide na lijekove. Mjesečno za terapije meni i supruzi treba više od 200 maraka. Ova pomoć znači, ali da je bar češće i za sve iste“, kaže Mehmed.
U jednoj od gradskih pijaca susrećemo gospođu Fatu, koja nosi nekoliko kesa s osnovnim namirnicama.
„Kupila sam nešto mesa, ulje, brašno, malo voća. Voljela bih da mogu uštedjeti, ali kod nas penzija jedva stigne i do 20. u mjesecu. Sad kad je došla pomoć, iskoristila sam da napunim frižider“, priča nam Fata, penzionerka s minimalnom penzijom.
Za penzionera Avdu iz Lukavca pomoć je bila prilika da plati dug za režije.
„Isključili su mi telefon jer nisam plaćao dva mjeseca. Sad sam to izmirio. Da imam veću penziju, drugačije bi se živjelo. Ovako samo krpimo rupe“, iskreno kaže.
Ima i onih koji planiraju makar jedan dio sačuvati za zimu. Hanka iz Gračanice kaže da je pola pomoći ostavila sa strane.
„Zima zna biti teška. Drva, lijekovi, grijanje. Ove godine sam odlučila da ne čekam zadnji trenutak“, kaže ona.
Penzioneri se slažu da bi ovakva pomoć trebala biti redovnija i pravičnija. Mnogi podsjećaju da nisu svi obuhvaćeni i da bi sistem trebao biti pravedniji.
„Nas najstarije niko ne pita kako preživljavamo. A mi više ne možemo ni raditi, ni zaraditi“, zaključuje Rasema, bivša učiteljica iz Živinica.
